Osjećaj sigurnosti gotovo je potpuno isti, gdje god da živjeli na planetu. Svi ljudi svoj osjećaj sigurnosti temelje na navici.
Ljudski um želi garancije naviknute sigurnosti. Želi zadržati ono kako je oduvijek živio i na tome temelji svoju sigurnost. Ako može biti malo bolje, veći stan, bolja kuća, bolji posao, to će prihvatiti, ali će i dalje imati naviku stare sigurnosti, starih strahova, obrazaca, rutina i ponašanja. To će uvijek nastojati zadržati, premda je u boljoj kući i u većem dotoku novca.
Nama bi više vrijedilo Znanje sigurnosti. Jer, što je postojanije i kvalitetnije, osjećaj ili znanje? Osobno, radije se priklanjam Znanju. A to je onda ‘viđenje’ sigurnosti, uživanje u njemu, svjesna interakcija sa sigurnošću u meni. I to je tema ove meditacije: steći Znanje sigurnosti na kojem možemo graditi svoj život, imati ga u svijesti i u pažnji, što god da se događalo oko nas.
Što uopće znači stopostotna sigurnost? Energija je uvijek stopostotna, ali um ne može percipirati tu veličinu. On traži da sve stopostotno stane u njegovu percepciju, kako bi on bio siguran. Ali, to je njemu nemoguće dohvatiti, jer on nikad nije siguran. Svijet je uvijek prijeteći naspram njegove sigurnosti koju je malo prije imao. Stopostotna sigurnost može biti samo energetska, a ona je apstraktna. Nju želimo ‘vidjeti’, o njoj steći Znanje.
Mi bismo morali uzimati cijelo tijelo i njegove organe kao dio sustava inteligencije koja čini naše Biće, našu cjelovitost ovdje na Zemlji. U svemu tome postoji neka umu nedokučiva mudrost, nešto što tjera organe da se ponašaju na određeni način, da se energetski povezuju, iscjeljuju i tako dalje. Možemo se u tom kontekstu zapitati na čemu naši organi i tijelo temelje svoju sigurnost? Također, na čemu duša temelji svoju sigurnost da će tijelo gdje boravi biti dovoljno dugo funkcionalno kako bi joj dalo priliku da iscijeli, da ima iskustvo, što god? Sve to trebamo uzeti u obzir. Sve je to Znanje.
To su stvari na koje intelekt nikad ne pomisli, sjećanja nikad ne pomisle, programi, svijet, sustav i tako dalje, nikad ne pomisle. I tako zapravo funkcioniraju programi i sjećanja: “nikad-ne-razmišljanje” prenosi se na s generaciju na generaciju. I tako tisuće generacija provedu svoje živote, nikad upućeni, nikad inspirirani da razmišljaju o sigurnosti koje bi njihovo tijelo željelo, njihova duša, Biće, Stvoritelj.
Advertisements
