- Neno Ljubić
- Arhiva portala Epoha
Neki dan pitao sam majku: “Zašto neprestano nabrajaš crne scenarije i prijetnje?” “To je jače od mene”, rekla je.“Kako to da ‘Volim te’ nije jače od tebe?” pitao sam.
Tko je taj mene od kojega su jače crne misli i stalne prijetnje? Mi na ovom planetu imamo ozbiljan problem koji ne može iscijeliti “promijenite svoje misli i promijenit ćete život.” Misli se ne mogu promijeniti. One samo opisuju ono što je na sasvim drugom mjestu, potpuno nepoznato i apstraktno. Mi ne znamo što su misli i što ih hrani. I to je taj ozbiljan problem. Kao vrsta imamo obvezu riješiti ga. Doprijeti do tog nepoznatog što ga misli opisuju kroz crnjake i ispuniti ga Ljubavlju. Dugujemo to civilizaciji i planetu Zemlji, dugujemo svojoj duši i Stvoritelju.
Dobra je vijest da imamo druge mehanizme koji nam mogu pomoći da ‘Volim’ te bude jače od “mene”. Imamo tijelo, imamo energiju, dušu, unutarnju Ljubav i još mnogo jednako tako nedokučive podrške.
Znate ono pitanje: Kada biste imali još jedan dan života, što biste napravili? Ali, mi i imamo samo jedan dan! Kada odemo spavati, ne znamo ništa, a po buđenju imamo jedan dan. Dan je apstraktna pojava, konkretan je samo mali dio, tek mrvica. U danu se sve napaja, a noću odmara. Dan je život! Dan je Sunce! Živjeti dan u punini posezanje je za apstraktnim. Jer ono nas vuče! To je odgovor na pitanje “kako da prakticiram duhovnost?” – je li te vuče?
Možemo li živjeti dan po dan, potpuni život jednog dana svaki dan? Kao što žive neki insekti – jedan dan. Dođe na svijet i obavi svu svoju misiju u jednom danu. I svi njegovi instinkti i sve namjere preusmjerene su samo na taj jedan dan!
Probajmo u meditaciji svesti cijeli svoj život na jedan dan. Da vidimo što sve u tom jednom danu ima. Želimo probuditi svjesnost o putovanju prema iscjeljenju svaki dan, dan po dan. “Danas posvećujem svoj život iscjeljenju (od bilo čega)”. Unosit ćemo ono apstraktno što nas vuče u rutine i tako ćemo ih poraziti. “Postani svjestan ove hrane, ove cigarete, ove čaše vina, svega u tom danu. Budi svjestan svojeg automobila, parkirnog mjesta. Budi svjestan svakog trenutka tog jednog dana kako bi ga mogao u potpunosti proživjeti. Želimo natjerati intelekt da uspori. Da služi danu.
Mi volimo reći “živi svaki dan kao da ti je to zadnji dan”. Time podižemo našu svjesnost i postajemo svjesni važnosti svakog dana koji nam je poklonjen i prestajemo uzimati dane zdravo za gotovo. To je opet intelekt i njegov strah. Sad će on učiniti nešto posebno, jer mu je zadnji dan. “Nemaš više dana, pa napravi… ne znam što”. Ali, dan je trenutak u vječnosti. Živimo li ga u punini, onda će i vječnost živjeti u punini. Cijeli dan je sadašnji trenutak! U tom danu kompletan univerzum se sažima i pokazuje nam se. Pruža nam priliku da u njemu učimo o sebi.