Za Božanstvo i Kreaciju možemo reći da su oni nepokolebljivi, da su čvrsti u svojoj odluci da stvaraju i da se šire. Možemo reći i za dušu i duh da su nepokolebljivi, da imaju tu nedokučivu odlučnost da imaju neka iskustva, prolaze kroz neke procese.
Možemo reći i da je život nepokolebljiv, stanice u nama da su nevjerojatno odlučne i nepokolebljive da grade naše tijelo, da se obnavljaju i održavaju. Jednako tako, možemo reći i da je predatorska svijest nepokolebljiva i njezin strah: žele se pošto – poto održati i čine sve da se održe, da traju, da se šire, da ih nitko ne primijeti. Tako su i stanice raka nepokolebljive. I smrt je nepokolebljiva, baš kao i život!
Što bi zapravo bio imunitet našeg organizma? Pa to je naše dopuštanje nepokolebljivosti zdravih stanica da se obnove, da budu zdrave i nastave graditi tijelo. To je dopuštanje životu da čini ono što je oduvijek činio. I kako dopustiti tu nepokolebljivost? Kako je ‘vidjeti’? To je tema ove meditacije.
Biti nepokolebljiv znači imati dovoljne energije. Zašto ovo stalno ponavljamo? Zato se što na ovom planetu neprestano odvija nevidljiva bitka: energetska iscrpljenost vs. energetske snage. Upravo ova bitka odgovorna je za naziv općenita stanja koje ovdje vlada: predatorska svijest. Samo zbog toga se to tako zove!
U čovjekovu životu neprestano bore se život i smrt. Jedan i drugi nepokolebljivi su da prevladaju. Sjećate se onih priča o umiranju staraca Sjevernoameričkih Indijanaca? Kada im dođe vrijeme ili osjete da smetaju ostalima, oni se odvoje od plemena, odu negdje u šumu i umru. Je li moguće tako voljno otići? Dopustiti nepokolebljivosti smrti da te uzme po želji? To mora biti da je neka nevjerojatna vještina!
Zašto – kako starimo, imamo dojam da smo sve nesretniji? Osjećaji krize sve su veći? Zašto ne možemo biti sretni u sedamdesetoj kao i kada smo bili dvadesetogodišnjaci? I tko je uopće odgovoran za takvu sreću? Tko ili što ju proizvodi? Sjetimo se, stanje sreće jednako je nepokolebljivo kao i Božanstvo! A ipak, u starijoj dobi puno je više straha nego u mlađoj. Ljudi treće dobi trebali bi biti nevjerojatni mudraci. Imali su cijeli život kao iskustvo. Mogli su vidjeti, naučiti, promotriti, usporediti, analizirati. No, to nije slučaj.
Zašto nismo kao osamdesetogodišnjaci nepokolebljivi u radosti? U onom optimizmu koji je bio u jednom trenutku našeg života? I o tome je ova meditacija!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
