Prije par godina na Facebook stavio sam svoju fotku iz ranog djetinjstva i nazvao je “Unutarnje dijete dok je bilo vanjsko”.
Postoje dva aspekta djeteta u nama. Jedan – “vanjsko dijete” – svjedoči životu na Zemlji, a drugi – Unihipili – dio je nas koji je posrednik između nas i Božanstva.
Vanjsko dijete je onaj dio nas koji preuzima odgovornost, a unutarnje otpušta, odnosno prenosi Izvoru našu volju da otpustimo. Ono što nazivamo odraslom osobom zapravo su podaci i sjećanja, programi i navike. Kada maštamo o poslu ili novom partneru, sve je u tom svijetu lijepo i protočno. To je zato što dijete u nama to zamišlja. Odrasla osoba kaže da to ne postoji, da se treba “vratiti u realnost”.
Put iscjeljivanja je vraćanje kući – u dječje čisto srce koje neizmjerno voli i gdje je protočnost jedina želja.
Možemo zamisliti kao da se Duh ili duša dolaskom na Zemlju zapravo dijeli na dva. Jedan gradi fizičko tijelo i putuje kroz odnose, a drugi ostaje u nutrini kao poveznica s Izvorom svega. Vanjski dio ima iskustvo. I kroz iskustvo života i odnosâ u njemu pretvara se u tzv. odraslu osobu. Ali, ono što se pretvara ustvari su podaci, sjećanja i programi. Zbog toga odrasla osoba nije u stanju preuzeti odgovornost za svoja sjećanja. Ona za to nema snage. To može samo dijete, onaj koji ‘vidi’, stvarni čarobnjak u nama.
Ono što nazivamo životnim skladom je znanje i svijest o oba djeteta u nama. Prvo dijete – vanjsko – treba nam da bismo ‘vidjeli’ drugo, a drugo nam treba da bi nam pomoglo otpustiti. U ovoj meditaciji zanima nas dječja narav prvoga. Dječje dopuštanje, jednostavnost i lakoća.
Ta kvaliteta nužna nam je kod iscjeljenja, jer samo na taj način možemo pristupiti apstraktnom Unihipiliju. To je najjednostavniji put: osjetimo da nas privlači Duh i odmah se predamo tome, poput djeteta u igri. Ono je odmah u tom svijetu – odmah je u tom autiću, u toj lutki, tim slagalicama. Pažnja mu je tu bez problema. Treba nam i zbog toga što djeca ne pitaju “kako to i zašto to”. Kada djetetu kažete: “Reci Volim te”, ono odmah to kaže, ne pita zašto to da kažem. Ima visoko samopouzdanje.
Mi želimo ‘vidjeti’ takvu čistoću svojeg srca i prenijeti je u svaki organ, svaku stanicu. Želimo da taj Izvor svega koji je “ostao” u nutrini preuzme cijelo tijelo, da preuzme sve! I da se poveže s vanjskim djetetom. Vidjet ćemo što to znači kada dr. Hew Len kaže: “Mi smo savršeni, ali podaci su ti koji nisu, koji nam rade probleme.” Želimo upoznati to savršenstvo, a to možemo samo ako unutarnje dijete i vanjsko postanu jedno.
To ćemo raditi u ovoj meditaciji. Želimo se služiti moći Ljubavi. Malo se tko na ovom planetu služi moći svjesne Ljubavi, svjesna voljenja. Ali, mi znamo da postoji ta moć, da je to namjera Božanstva. To je namjera i Unihipilija! Stoga ćemo do njega doći mudrošću vanjskog djeteta. Jer, vanjsko dijete je ono koje meditira, diše i želi ‘vidjeti’, doznati odgovor na pitanje “tko sam ja”.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
