Ali, umjesto toga, mi održavamo posljedice nesvjesne obitelji. To odmah postaje identitet, lik i djelo, samovažnost: mi Ljubići, mi Jabukovići, mi Kruškići… To je globalni identitet grupe duša koje su zaboravile svoje misije. Tih identiteta ima svugdje, mi Splićani, mi Hajdukovci, mi Dalmatinci, mi Hrvati, mi Europljani, a kada dođu alieni, onda mi Zemljani. Nevolje stvaraju identitete, dok put iscjeljenja stvara svjesnu Ljubav i slobodu.

Identitet je kao kada stavite leću pod sunce, pa ona skuplja nevjerojatnu količinu svjetlosti u jednu žarišnu točku i doslovno spali sve! Čak i kamen gori! Usredotočena svjetlost je problem. Proširena svjetlost je iscjeljenje i protočnost. Svatko od nas je usredotočena pažnja ovdje na ovom planetu. Dok je unutarnja Ljubav proširena pažnja.

Unutar obitelji trebala bi biti najveća moguća Ljubav. To bi trebalo biti nedokučivo, nevjerojatno voljenje, uvijek svjesno i prepoznato kao takvo, neponovljivo igdje drugdje. 

Opet, nemamo dojam da je to tako, jer je sve zdravo za gotovo i podrazumijeva se. No, u tom nekom suštinskom energetskom sustavu obitelji koju mi želimo ‘vidjeti’ u ovoj meditaciji, takva Ljubav definitivno postoji unutar nje, jer je jedino ona kadra održati dogovor duša toliko dugo vremena. Samo je Ljubav to u stanju! Kada duše u svojim svjetlosnim svjetovima sklope nekakve dogovore, onda je Ljubav ta koja ih gura u realizaciju.

Mi ćemo rado reći da su obitelj i pas i mačka. Ali, obitelj su i stvari u kući, namještaj i zidovi. Cijela kuća je obitelj! Zemlja i biljke. Sve je to struktura koja diše s obitelji, upija njezine programe i sjećanja, prenosi ih i održava. 

Sa svime time treba raditi, osvještavati i uključiti u svjesnu obitelj.

Obiteljske predačke linije veliko su polje života. Njihov utjecaj na svako područje naših života doista je ogroman. Ono manipulira i kritizira, odbija, otežava, komplicira. Stoga nam treba svjesna obitelj. To je način da preuzmemo odgovornost za baš ovo mjesto na planetu gdje se upravo nalazimo.