Što su to znamenja ili kako ih popularno zovemo, znakovi na putu?

Na koji se to način svijet prilagođava kako bi ga duša zamijetila ili natjerala um da ga zamijeti i da mu se čudi i veseli? Na primjer, imate neku situaciju i ne znate što ćete, a onda se pojavi Mate i izjavi nešto što vam odmah zasvijetli i ponudi rješenje.

Tko je pozvao Matu? Tko ili što je postavilo takvu intervenciju baš u to vrijeme kada vam je bilo najpotrebnije? Kakva je to podrška? To nas zanima. Želimo to znanje, to viđenje. 

Možda su to geste same duše, kako bi umirila intelekt? Možda je to neka njezina igra ili neki njezini manevri, samo da umiri um i natjera ga da kaže: “VAU, dogodilo se čudo! Dobio sam znak! Nešto nedokučivo me čulo, pa mi je odgovorilo! Život je doista čudesan!” Možda duša zna kako natjerati um da mu bude udobno reći ‘Volim te’?

Koja god da je istina od ovoga, za nas je važno da zamijetimo da postoji interakcija i razmjena koje naprosto ne možemo objasniti. Važno je da nam te interakcije postanu očite, da nam postanu znanje, da ih osvijestimo. One u sebi možda imaju neku logiku i neki red. Kada nam ta interakcija postane znanje, onda, i kada logike u njoj ne bude, opet ćemo biti u miru s tim. Jer, to je također red!

Mnogi ljudi stalno traže znak od Boga! Ali, možemo li tražiti znak od, primjerice, karcinoma u sebi? Ili od boli u nozi, od neke upale koja nam se upravo događa? “Upalo, daj mi neki znak!” Zatim promatrati što se događa. Je li to moguće? Eto izvrsne ideje.

Zapravo, sve na ovom planetu je neki znak! Znak su majka i otac, svi susjedi, kuće i zgrade u kojima smo stanovali, sve su to znakovi na putu! I mi smo također nekome znak – naše ‘Volim te’ nekome je znak. To je duboka interakcija, a znakovi je čine vidljivom. Pomažu nam da prepoznamo da se nešto događa, jer smo u prosjeku, duhovno i energetski posve slijepi. Očekujemo od Boga da nam da neki znak, a zapravo je bol u ramenu Njegova objava! Ako maknemo očekivanja, Njegovih znakova bit će svugdje! Cijeli svijet preplavljen je znakovima, ali oni su izvan magle očekivanja. Naizgled su skriveni i tajnoviti, ali kada ih osvijestimo, život nam postaje puno interesantniji, a mi postajemo budniji i fokusiraniji. 

Naš je najveći problem protumačiti znamenja iliti znakove na životnom putu. Želimo znati što pojedini znak zapravo znači, zar ne? Rješavaju li ti znakovi naše trenutačne dileme, nude li nam odgovore na pitanja koja smo postavili nebu, proriču li nam budućnost ili nam jednostavno kažu: “U redu je, kako god da to završi, potpuno je u redu! Sve je u redu. Zaštićen si. Uz Tebe sam.” 

Neka nevidljiva sila je uvijek tu i brine o nama, pazi na nas šaljući nam putokaze za dalje. Ako se dovoljno udubimo i uronimo u sebe znat ćemo točno što svaki od tih znakova znači ili predstavlja, uvjeren sam u to. 

Vjerujem da su znamenja poruke višeg sebstva, Božanstva ili duše, i oni neće podgrijavati naša očekivanja. Neće im biti cilj da kasnije ludimo od muke zašto se očekivano ipak nije dogodilo! Ne funkcionira to tako! Njihova jedina svrha je podrška. Krajnje je vrijeme da prepoznamo podršku više sile u mnoštvu stvari pa i u najsitnijim detaljima koji će nas prosvijetliti i upaliti onu žarulju spoznaje u nama. Znakovi su i u sitnicama, a ne samo u čudesima! Iznenadili bismo se u čemu sve možemo prepoznati prisustvo viših sila koje bdiju nad nama, bili mi toga svjesni ili ne. Nikada, baš nikada nismo sami.