Toliko puta spominjao sam onu priču dr. Hew Lena o monahu koji se hvalio da je na postu. Nekoliko puta Hew Len čuo je glas monahova tijela koje mu je govorilo: “Ali, nije mene pitao! On posti, a nije mene pitao!” To je sjajna priča, puno toga nam pokazuje.
Biste li vi htjeli čuti takav glas vlastita srca i tijela o svemu što se života tiče? Ja bih svakako volio.
Kada donosimo odluke o svojem odnosu s tijelom kroz dah, prehranu, ispijanje vode i tjelovježbu, dobro je da gradimo naviku konzultacija o tome sa svojim srcem, tijelom i organima. Mi tu zapravo gradimo povjerenje da smo u stanju čuti što nam oni govore, da je to moguće i sasvim prirodno. Ali, um kaže: “Pa tko će to? Netko drugi to zna, ne znam ja!”
I onda radi ono što radi. A mi želimo ići iza toga, doprijeti do mudrosti tijela. Želimo naučiti kako pitati i kako čuti odgovor svojeg tijela o tome što ono želi i što mu treba.
Sjetimo se, to je ono isto tijelo stvoreno bez ljudskog znanja i intervencije. Možemo pomisliti da se tu krije nevjerojatno puno znanja. Dužnost nam je to naučiti. To dugujemo postojanju. Dugujemo planetu. Dugujemo generacijskoj patnji, sivilu, depresiji i strahu.
Izbavljenje iz svega toga nalazi se u slijeđenju duha i mudrosti tijela. Slijeđenju života, Ljubavi u njemu, namjere Stvoritelja u njemu. To je put srca. Pridružite nam se.
