Što god mi život danas donio i dao, daje mi i izbor. Daje mi mogućnost izbora moga stava. Daje mi mogućnost izbora moje odluke. Kako ću se prema tome ponijeti što mi donese? Hoću li kukati? Zapomagati? Samosažaljevati se? Jer, ako i tim putem krenem, sigurno mi neće biti lakše. Ali znam jedno. Znam da ću uspkros padovima zadržati svoje snove. Usprkos udarcima – zadržat ću osmijeh na svome licu. Usprkos sivim danima, vjerovat da će jednom svanuti i jedan bolji, ljepši dan. I zato nikada ne odustajem. Ne prestajem vjerovati u bolje dane koji me čekaju.

Kad su ljudi svjesni svoje vrijednosti, ponekad su sami. Oni ne pristaju na sve. Imaju svoje dostojanstvo i čuvaju ga. I imaju pravo. Oni znaju koliko vrijedi pravi mir. Iskrenost. Tišina. Oni znaju koliko vrijedi jedna osoba pred kojom mogu pokazati svoje pravo lice, svoje suze i svoj osmijeh. Udaljili su se od svega lažnoga u životu. Odrekli su se lažnih razgovora, lažnih prijatelja, svakojakih pretvaranja i prestali su se bilo kome dokazivati.

Nitko ih ne može uvjeriti da im nešto nedostaje u životu, jer imaju nešto što ne može platiti niti jednu cijenu. Imaju život po svom. Kad su ljudi svjesni svoje vrijednosti, da, ponekad su sami, ali ne moraju mijenjati svoje mišljenje.

Mogu ići putem koji im se sviđa. Piti kavu kakva im se sviđa. To su ljudi koji su shvatili da treba podvući crtu i granicu i odlučiti tko i što je vrijedan njihovih živaca i vremena – njihovog života. To su ljudi koji od života izvlače najbolje, a ne samo njegove mrvice, jer su sa životom na „ti“. To su ljudi koji su prepoznali svoju vrijednost. I vjeruju u nju bez obzira na druge, bez obzira na sve.