Prerezao sam sve kartice i osobnu iskaznicu, podijelio sav novac, firmu ostavio bivšem poslovnom partneru i otišao živjeti u šumu s 500 eura u džepu, piše Nikola Borić.
Da, otišao sam u šumu s 500 eura i koferom.
To je istina i volim tu rečenicu jer zvuči dramatično. Ali ono što mediji rijetko dodaju jest da sam sav novac podijelio: starcima sam ostavio tvrtku u Hrvatskoj, partneru Muniru prepustio tvrtku u Turskoj, prerezao sve kartice i osobnu iskaznicu, te ušao u šumu bez ijednog dana radnog staža, bez zdravstvenog, socijalnog i mirovinskog osiguranja, bez bankovnog računa.
To nije bijeg. To je svjesna likvidacija sustava u kojemu sam sudjelovao. I ja nisam bio lud, bio sam kirurški precizniji nego ikad. Napravio sam sve što sistem traži: izgradio, zaradio, optimizirao. I onda sam izašao. Napravio sam sve ono što bi svaki “racionalan čovjek” napravio: zatvorio krugove, posložio uvjete, razradio plan.
Moja sloboda nije bila slučajna, već je bila dobro pripremljena.
I da, to zahtijeva nešto što većina ljudi nema, a to nije novac, nego sposobnost da pustiš sav novac i kreneš iz početka. To su dvije potpuno različite stvari. Puno je bogatih ljudi koji ne mogu pustiti. Ja sam mogao. Većina ljudi nikad ne izađe jer se naviknu na kavez, čak i kad je zlatan.
Sloboda nije romantična ideja. Ona je rezultat odluka i odricanja. Sloboda nije za siromašne u glavi, nije ni za bogate u strahu. Ona je za one koji su spremni rezati.
Što kažem ljudima koji mi pišu da žele isto?
Kažem im ono što ne žele čuti: ne kopirajte moj život, nego razumijte princip. Ne trebaš šumu da bi bio slobodan. Trebaš jasnoću što ti zapravo treba i hrabrost da makneš sve što ti ne treba. Ali apsolutno sve.
Počnite gdje jeste. Nemaju se svi prilike riješiti tvrtke, ali se svi mogu riješiti navike. Mogu srezati troškove. Mogu početi uzgajati nešto jestivo. Mogu provesti vikend bez ekrana. Sloboda nije stanje računa, sloboda je vještina. I kao svaka vještina, trenira se. Ja sam trenirao godinama dok sam još bio unutar sustava. Ako nemaš novac, imaš vrijeme. Ako nemaš vrijeme, imaš izbor. Uvijek nešto imaš. Sve ostalo je laž.
Ali nemoj glumiti da želiš slobodu ako želiš sigurnost. Jer stvaran život nije filter za društvene mreže. Ovo je hladnoća, samoća i prije svega odgovornost.
Želiš osjećaj slobode bez cijene slobode. To je kao da želiš tijelo sportaša bez treninga. Ne ide. I prestanimo se lagati.
