Svaka pogreška u šumi uči brže i dublje nego bilo koji tečaj u gradu.

Šuma te ne nagrađuje za inteligenciju. Nagrađuje te za strpljenje i prisutnost.

Sve počinje s vodom. Voda je u šumi besplatna, živa i teče već milionima godina s istog mjesta.

Moj vrt nije pokoravao prirodu. Naučio sam raditi s njom. Permakulturai načela promijenila su način na koji razmišljam o prostoru: svaka biljka ima susjedstvo koje joj odgovara, svaki kompost je razgovor između prošlosti i buduće sezone. U prvih par godina izgubio sam sav urod. U drugima nakon toga jedva imao da se prehranim preko ljeta sa svježim plodovima, ali nakon toga sam iduću preživio i zimu samo od onoga što sam uskladištio. A sada, ostaje mi i za podijeliti.

Pored vrta, šuma je i besplatna tržnica: divlja čičoka, kopriva u proljeće, borovnice i gljive ljeti. Nikada nema puno. Uvijek ima dovoljno.

Energija u šumi je svuda oko nas, također je besplatna te je ima u izobilju. Stara urušena drva služe za toplinu u hladnim mjesecima ali i za pripremu hrane.

Zašto ovo pišem ?

Ne pišem ovo da bih te uvjerio da napustiš grad. Pišem to jer vjerujem da svaka osoba ima pravo znati, barem u teoriji, a idealno i u praksi, kako sama sebi osigurati vodu, hranu i toplinu. Ta znanja nisu zastarjela romantika. To je osnovni temelj slobode.

Počni malo. Uzgoji paradajz na terasi. Nauči zapaliti vatru bez upaljača. Poveži se s tlom jednom tjedno. Ne moraš otići u šumu. Ali budi nečiji susjed koji zna što raste iza plota.

Samoodrživost nije bijeg od svijeta. To je povratak sebi i onom dijelu koji zna da može.

Šuma me nije promijenila. Ona me podsjetila. Na strpljenje. Na ritam. Na to da je dovoljno. Na to da sam, i ti si, u stanju puno više nego što sustav koji nas okružuje ikada želi da vjerujemo.

Budite slobodni.