Nismo mi umorni od života. Umorni smo od razočaranja, povreda i izdaja.

Umorni smo od neljudskog ponašanja na koje su ljudi navikli rješavati stvari. Umorni smo od samosažaljenja u kojem sebe gledamo kao žrtve okolnosti i drugih ljudi.

Umorni smo od neprestanih strahova da ćemo pasti, izgubiti, biti izmanipulirani, ostavljani. Na koncu vidimo da smo samo zaglibili u nekoj slijepoj ulici, bez mogućnosti da vidimo bolje sutra.

Nismo mi umorni od života. Mi smo željni života. Željni smo onih lijepih osjećaja, željni pažnje, nježnosti, lijepih riječi, željni da netko kaže da nas voli i da uzvratimo ljubav.

Previše smo živjeli u sjeni, na onoj tamnoj strani. Toliko dugo da smo pomislili da je samo to život i da nema one lijepe strane. Željni smo nasloniti se na nečije rame, slušati nečiji glas i čuti otkucaje nečijeg srca.

To je ono jedino vrijedno za što želimo živjeti. Želimo to, nismo umorni od toga!