Život na Zemlji nosi doista cijelu paletu raznolikih iskustava i mnoga uopće nisu ugodna, čak su i vrlo traumatična. Zna se dogoditi da se zareda nekoliko situacija koje su zaista izazovne i teške, u kojima dajemo najbolje od sebe, ali čini se kao da sve ide u onu stvar bez obzira koliko se mi trudili da to spriječimo…
Možda Ti neće biti drago ovo čuti i ovo ne pišem zato da bih Te dodatno izbacila iz takta, već zato kako bi tu informaciju mogao/la prihvatiti i kroz prizmu: „Ako je to doista tako, onda nešto po tom pitanju mogu i poduzeti. Onda nisam nemoćan/na.“
Ono što želim reći glasi: „Život, odnosno naš doživljaj života je refleksija našeg stanja svijesti, onoga što se događa u našoj nutrini.“ To nije ništa novo i nisam izmislila toplu vodu. Nekima to možda zvuči i kao samo glupa fraza, no idemo vidjeti što zapravo pod time mislim.
Nedavno mi je na FB stranici postavljeno pitanje zbog čega ne zatvorim obrt, ako mi predstavlja takav problem, brigu i minus?
Situacija u kojoj se nalazim nije uopće ugodna, no to ne znači da je doživljavam dramatično. Živim posljedice svojih izbora i u svakom trenutku sam svjesna nekoliko mogućih načina izlaza iz te situacije. No, iz moje perspektive, puno važnije od onoga kako to izgleda logičnoj razini (brige, problemi i minus) je ono što se događa unutar mene i ono kako doživljavam ovu situaciju.
Da sam se našla u istoj situaciji sa stanjem svijesti od prije samo 2 godine, a kamoli prije 10 godina, ne znam kako bih to uopće preživjela. Možda bih ponovno završila u suicidalnoj fazi ili bih možda morala piti neke tablete za smirenje/antidepresive. Unutarnje stanje i briga bi me potpuno paralizirale. Ako bolje razmislim, vjerojatno se uopće ne bih ni usudila upustiti u priču otvaranja obrta i počinjati s tom pričom doslovno od nule, ali dobro. Za potrebe teksta ovu pretpostavku ostavit ćemo ovdje. Upravo kroz tu situaciju itekako mogu pratiti razvoj svoje svijesti, koliko sam mirnija, opuštenija i zrelija u odnosu na stanje svijesti kad sam krenula u proces samorazvoja. I mogu biti samo ponosna na sebe, zaista ponosna na sebe. No, to ne znači da je moj život savršen i totalno u ravnoteži, jer nije. Ima tu još posla, no taj rad na sebi više uopće nije rad, već stil života, nešto što je vrlo jednostavno, ispunjavajuće i sve češće zaista zabavno.
Drugi aspekt života u kojem sam prije imala česte faze u kojima sam se osjećala kao lik iz crtića kojem para ide na uši van je romantičan/partnerski odnos. Kako je izgledalo prvih nekoliko godina, zapravo pola desetljeća veze s mojim mužem je nešto potpuno neusporedivo s odnosom koji živimo danas. Potpuno neusporedivo. Govorim iz svoje kože, jer u njoj jesam, što ne znači da ne postoji i dio priče vezan uz muževu odgovornost i doprinos poboljšanju kvalitete našeg odnosa.
Kada smo krenuli, ja sam zaista bila poprilično nesvjesna, život su mi krojile podsvjesne sile iako sam se tad već nekoliko godina jako trudila svjesno promijeniti svoje misli, ponašanje i emocije, budući da sam u suicidalnoj fazi shvatila da je moj način funkcioniranja toksičan za mene u prvom redu, a onda i za one koji su bili u mojoj blizini. No, u toj fazi kada sam ja svjesno radila na sebi, učila i čitala o svemu tome, uglavnom se radilo o tome da i dalje zapravo ostajem na istom ili približno istom stupnju razvoja svijesti. Takav rad na sebi zapravo je „samo“ pridonio proširivanju mojih vidika, a to je u kasnijim fazama života itekako doprinijelo odlukama koje sam donosila u vezi edukacija i pomoći koju sam potražila za sebe.
Za sebe bih rekla da sam na početku veze bila itekakav energetski vampir, da sam itekako bila u ulozi žrtve, nesvjesno ulazila u emocionalne ucjene, bila usmjerena samo na mane druge osobe, kako bih ja u svojim očima izgledala bolje nego što jesam, a s druge strane sam njegove vrline i snage doživljavala zdravo za gotovo, a od svojih mana sam bježala ili se borila s njima tako što sam čitala, svjesno pokušavala nešto raditi na sebi, a zapravo sam živjela u iluziji da nešto radim na sebi.
To je bilo moje stanje svijesti na koje nisam baš ponosna i ovim putem se s time ne hvalim, da me netko ne bi krivo shvatio. S ovim samo želim reći kako svaki dan sve više živim plodove svog posvećenog, intenzivnog i dubokog rada na sebi. Želim reći kako sa svjesnim radom na sebi, svjesnim pokušajima upravljanja mislima i ponašanjem, čitanjem i slično ne radimo istinski pomak u razvoju svoje svijesti. Istinski pomak počinje se događati kad uđemo u ono od čega svi bježimo ili se s time borimo, svatko na svoj način.
To nešto su naša unutarnja stanja koja prečesto zanemarujemo. Bilo koja situacija koja nas na bilo koji način (pogotovo onaj neugodan) šokira ili simbolično rečeno „izbaci iz kolosijeka“ je situacija koja govori: „Vrijeme je da staneš. Vrijeme je da osjetiš u sebi energije koje izbjegavaš osjetiti već neko vrijeme. Vrijeme je da shvatiš da s trenutnom percepcijom i načinom života stišćeš gas do daske na životnom putovanju i jednom ćeš se tako negdje razletjeti i razbiti. Želiš li to? Ovo je trenutak u kojem možeš usporiti. S takvom vožnjom ne možeš nigdje sigurno skrenuti, ne možeš se ni sigurno i brzo zaustaviti. Uspori kako bi vidio/vidjela možeš li i kako možeš drugačije – nježnije i odgovornije prema sebi, ali i drugima. Kome ćeš pomoći, kako ćeš brinuti za drage ljude, ako se odvezeš u provaliju?“
U odnosu sa svojim mužem bilo je bezbroj razloga za rastati se. Bilo je bezbroj razloga s jedne i s druge strane za međusobno zamjeranje i okrivljavanje. No, odlučili smo drugačije. Opipljive i relativno brze promjene na bolje počela sam zapažati kad sam krenula raditi sa svojim unutarnjim stanjima, kopati po podsvijesti i svaki dan unazad nekoliko godina raditi vježbe disanja te prakse različitih tzv. „alternativnih“ tehnika. Nemam riječi s kojima bih vam opisala promjenu koju zbog tih odluka osjetim unutar sebe, u svom načinu razmišljanja, u svojoj percepciji, u svom pristupu prema ljudima… Nemam riječi s kojima bih opisala promjene u komunikaciji s mojim mužem, koliko je to doprinijelo razvoju poštovanja, osjećaju slobode, osjećaju međusobne podrške, a bili smo praktički već i pred prekidom/razvodom (nekoliko puta).
Poslovni aspekt života je teren na kojem cijeli svoj odrasli život muku mučim. Nije to pitanje samo obrta. Iste priče i obrasci ponavljaju se gdje god. Samo se radi o varijacijama na temu. Prije sam padala u depresiju zbog tih vanjskih situacija, a onda sam naučila kako te situacije gledati kao poziv na promjenu percepcije, poziv na transformaciju unutarnjih blokada i potisnutih emocija. I od kad sam to naučila i primijenila u praksi, bez obzira koliko situacija bila izazovna, blagoslovi koje u tim situacijama nalazim su puno opipljiviji i važniji od problema i briga koje osjetim zbog tih istih situacija. Te brige su itekakvi učitelji meni o meni samoj. Toliko toga je zapravo nepotrebna briga, pogotovo kad sam svjesna nekoliko mogućnosti izlaska iz situacije koja me mori. No zašto onda brinem? Zašto i dalje osjetim težinu života, umjesto da si dozvolim osjetiti zaigranost? To su pitanja na koja nisam još odgovorila, što ne znači da već danas ili sutra neću.
Klupko nesvjesnih i podsvjesnih sila koje upravljaju većinom naših života odmotava se postepeno, zahtjeva odlučnost, fokusiranost i predanost. Nije ugodno doživjeti scene poput one u crtićima gdje likovima ide para na uši van. Nekad procesi širenja vlastite svijesti također nisu ugodni. No… možemo izabrati živjeti neugodu navedene scene iz crtića i dovesti se do situacije u kojoj doslovno pucamo po šavovima, u kojoj imamo osjećaj da se naš život raspada u svim smjerovima, da nemamo nikoga na koga se možemo osloniti i posljedice tog izbora sigurno nisu ono što si bilo tko priželjkuje u svom životu.
Možemo izabrati zaista raditi na razvoju svoje svijesti, ući u duboke i transformativne procese, pritom vjerojatno i osjetiti neku neugodu, no razlika je što je ta neugoda trenutna i prolazna. Nakon svjesnog prolaska kroz te podsvjesne i nesvjesne sile neugoda se transformira, zamjenjuje je osjećaj olakšanja i većeg mira, što onda dovodi do promjene percepcije, do toga da Ti se život malo po malo čini sve ljepši i jednostavniji, da su različite i ne baš ugodne situacije jednostavno dio života, ali da smo mi ti koji sa svojim pristupom te iste situacije možemo učiniti još težim, dramatičnijim i tragičnijim ili s njima surađivati kako bismo otključali još više svog prirodnog i uspavanog ljudskog potencijala.
Iz moje perspektive, svaki zaista transformativan rad na sebi na energetskoj razini koja uključuje i podsvjesnu i svjesnu razinu vrijedi svake uložene sekunde vremena, svake prolivene suze, svake frustracije, svakog uloženog centa. Vrijedi, jer promjene koje želimo živjeti, kvalitetu odnosa koju želimo imati s ljudima itekako ovise o našoj trenutnoj razini svijesti i o tome upravljamo li mi svojim životom ili našim životom upravljaju nesvjesne i podsvjesne sile.
S ljubavlju,
Rebeka
Dragi naši prijatelji,
Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.
