Nepoštivanja. Ignoriranja. Podcjenjivanja. Podmetanja. Omalovažavanja. A sve je kupio u sebe. I nije se ničemu suprotstavljao. Jer je vidio da može podnijeti. Ne samo jedan udarac. Nego deset. Stotinu. Tisuću udaraca od kojih ga je onaj posljednji slomio.

Zapamti jednu stvar. Reci nekome ako ti nešto smeta. Reci na lijepi način. Reci što misliš i osjećaš. A ako se naljute zbog tvoga stava i zbog tvojih osjećaja, onda je bolje da ta agonija odmah prestane, nego da je odgađaš unedogled misleći da će se s vremenom sve riješiti. I da će sve doći na svoje, neće, jer problem pometen ispod tepiha ne prestaje. I dalje je tu. Ima jedna istina o ljudima koji dugo trpe. Najednom naglo puknu u interakciji s ljudima koji im podmeću noge dok pokušavaju ostvariti svoje snove.

Mnogi će ti, dok ne budeš gledao pokušati podrezati krila, a onda se pretvarati da je sve u redu i da su na tvojoj strani, a kasnije će ti govoriti: “Možeš ti to!” Čudan je ovaj svijet. Pun je ljudi koje ne možeš razumjeti. Pun je prijatelja koje sad vidiš, a sad ne vidiš. Hrpa je onih koji se rugaju tvojim snovima, jer svoje nisu uspjeli ostvariti. No, ne treba te to brinuti. Samo zatvori oči, začepi uši i kad su takvi oko tebe, guraj naprijed ne gledajući oko sebe.

Ne bavi se ljudima niti tuđim stvarima – pobjedama i promašajima koji nisu tvoji. Imaš svoju priču i vodi računa da u nju ne uđu likovi koji potkopavaju tuđe živote, a pretvaraju se da su savršeni. Vodi se samo time da pomogneš onome tko je na tvome putu i tko će biti uz tebe kada ti bude trebalo. I samo jednu stvar nemoj nikada zaboraviti: Vjerovati u sebe i kada se uspinješ i kada padaš, i kada si na vrhu i kada si na dnu.