Naučit ćeš jednu stvar. Mnogo puta nećeš čuti riječ „oprosti“, a povrijedit će te. Bezdušno. Hladno i opet ponoviti to što su učinili. Bez riječi isprike. Znaka. 

Morat ćeš dalje. Kako god bilo. Nauči tada ići naprijed s ranom u grudima i nastavi živjeti kao da ništa nije bilo. Znam, nije lako, ali samo se odmakni od onih koji su ti to učinili. Jer ući će u tvoj život ljudi koji će umanjiti ranu. Ublažiti bol, jer su i sami prošli istu stvar i znaju kako je to.

Ovaj svijet je pun ljudi koji povrijede, a ne znaju reći „oprosti“, jer im to ništa ne znači. Prepun je ljudi koji te rane zbijaju u sebe. Guše ih i ne daju im vani. 

Tako malo treba da stvari dođu na svoje i da ovaj svijet bude manje bolno mjesto. Samo malo računa treba povesti o osjećajima. Svojim. Tuđim. Spustiti taj ego na zemlju, jer ništa ne daje, a sve uzima. Kako god bilo, mnogo puta nećeš čuti riječ „oprosti“. Nauči na to!