Promjena je dio života, no pitanje je koliko to prihvaćamo i kako to zapravo shvaćamo…

Već dugo priželjkujem promjenu u jednom aspektu života. Kad bi me netko pitao što radim po tom pitanju, imala bih svašta za nabrojati, ali promjenu još uvijek ne živim u svom svakodnevnom životu. I osjećam kako sama sebe kočim u energetskoj pozadini priče.

 

Jučer sam se pitala što promjena za mene uopće znači i dozvolila si shvatiti istinu o tome usprkos svojim otporima, strahovima, programima, uvjerenjima, obrambenim mehanizmima i slično…

 

I hodajući do posla shvatila sam kako negdje unutar moje podsvijesti i nesvjesnog postoji priča koja kaže: „Promjena je samo ono nešto veliko. Npr. danas živim na jednom mjestu, sutra na drugom. Danas nemam posao, a sutra imam posao iz snova. Danas sam bolesna, a sutra zdrava.

 

Danas sam sama, a sutra s ljubavi svog života. Sve može i obrnutim redoslijedom.“

No, je li to zaista promjena?

Da, definitivno je i to dio definicije promjene, ali to je samo jedan mali, zaista mali dio svega onoga što promjena jest.

Većina promjena događa se neprimjetno i kuca na mala vrata.

 

I to sam shvatila dišući na određeni način dok sam hodala i promatrajući što se događa unutar mene te s biljkama kraj kojih sam prolazila.

Doslovno sa svakim udahom, svakim pokretom, svakim unosom hrane/pića u tijelo, svakom emocijom i reakcijom na emociju, svakim misaonim procesom… događaju se promjene na razini fizičkih stanica, ali i energetskih tokova unutar njih.

 

To su toliko suptilne razlike da ih naš um ne primjećuje, naročito ako ima tendenciju sve ono što promjena jest trpati u svoje uske okvire shvaćanja promjene.

 

U mom slučaju, ne priznajem kao promjenu nikakav mali pomak, jer taj mali pomak nije ono što želim, tražim, očekujem… I sad dolazimo do važne stvari.

Kada promatramo u proljeće grane na kojima postoje naznaci pupova ili su se pupovi tek pojavili, možemo osjetiti određenu napetost Životne energije u tom prizoru. Biljka u svom genetskom kodu ima sve potrebne informacije o svemu što ona jest – o fazi odmora, fazi buđenja, fazi rasta, fazi plodnosti te na kraju o ponovnom ulasku u fazu odmora. Drugim riječima, sve već postoji u kodu biljke, ali se određene faze u fizičkoj dimenziji događaju ciklički u određenom vremenskom periodu i kad su uvjeti za to povoljni.

 

I u fazi neposredno prije buđenja i u fazi buđenja osjeti se ta napetost Životne sile koja želi krenuti u akciju rasta, no taj rast se ne događa odmah, nego kao da se energija skuplja do neke točke „vrelišta“, a kad se ta točka postigne događa se proboj i rast. Nekad taj rast može djelovati kao da se događa preko noći. Danas su samo pupovi, a sutra su već mali listići i prekosutra su već poprilično veliki i lijepi mladi zeleni listovi, još pomalo „zgužvani“ od čučanja u pupoljku.

No, rast nikad nije preko noći, jer su se sve i najmanje pripreme za „proboj“ događale kroz vrijeme.

 

I te suptilne promjene programirani um ne osjeti, ali osjeti naše Biće kad promijenimo „mjesto“ iz kojeg promatramo svijet i iz kojeg djelujemo. To mjesto je Izvorno i uvijek je povezano s Božanskim.

Da bismo mogli živjeti u skladu s autentičnom Pjesmom Srca i kročiti Putem Pjesme Srca, zaista je važno voditi se onim što OSJETIMO, ne onim što MISLIMO (naravno, potrebno je i jedno i drugo, ali bez isključivanja i veličanja samo jednog od toga – u našem slučaju to su prečesto naše svjesne misli). Zaista je važno imati povjerenje i odustati od pokušaja kontrole. Također je važno shvatiti da smo dio Cjeline i da s dijelovima Cjeline imamo zadaću surađivati te odustati od natjecanja i pokušaja kontroliranja drugih.

 

Važno je shvatiti kako imamo moć izbora i imamo sposobnost u isto vrijeme osjetiti svoj puni Izvorni potencijal (što je u pozadini naših želja i potreba za promjenom) te trenutnu fazu razvoja u kojoj možda osjećamo pritisak pred „proboj“ koji je često neugodan. Budući da smo naučeni sve neugodno micati od sebe, pokušavati nasilu promijeniti, sami sebe kočimo u svom rastu i onom Izvornom govorimo da nismo još spremni živjeti svoju Istinu i svoju Svrhu.

Trenutak napetosti pred životni „proboj“ je vrijeme kada imamo mogućnost širiti svoj unutarnji Prostor i kapacitet (energetski, emocionalni, misaoni i fizički), kada se unutar nas događaju suptilne promjene na staničnoj razini i u neuronskim putevima, kako bismo jednog dana primijetili da smo zaista drugačiji jer drugačije percipiramo sebe i svijet oko sebe, jer drugačije razmišljamo i doživljavamo ono što se događa, jer drugačije reagiramo, drugačije se ponašamo, drugačije živimo i drugačije se osjećamo u svojoj koži.

Bez odustajanja od starih programa, bez oslabljivanja postojećih neuronskih puteva i građenja te osnaživanja novih, ostat ćemo stajati na mjestu i često osjećati nezadovoljstvo, jad, ogorčenost, frustraciju, ljutnju, mržnju, tugu, anksioznost, nemoć, zamjeranje, krivnju, sram…

 

No, to nije niti negativno niti pozitivno, jednostavno jest. I sad je samo pitanje tumačimo li to kao nešto negativno čega se trebamo riješiti i pod svaku cijenu promijeniti ili je to nešto za naše dobro, što nam želi nešto reći, nešto nas naučiti i omogućiti da proširimo svoj unutarnji kapacitet, kako bi zaista mogli živjeti vidljivu promjenu u fizičkoj dimenziji.

 

Tu sam za one koji žele nešto napraviti sa svojim starim neuronskim putevima i proširivati svoj kapacitet za življenje svoje autentične Pjesme Srca. Sve o uslugama koje nudim možete pročitati u Brošuri informacija objavljenoj na FB stranici i telegram kanalu Put Pjesme Srca (brošuru mogu poslati i mailom te u tom slučaju piši na putpjesmesrca@gmail.com).