- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Ne treba ti netko tko ti samo govori „nemam vremena“. Treba ti netko tko će ti reći imam vremena. Za tebe. Za sebe. Za lijepe stvari u životu. Umisle ljudi da se bave nečim strahovito važnim pa svim onim važnim osobama u svom životu po redu govore „nemam vremena“. Mogu lagati drugoga, ali ne mogu prevariti sebe. Jer su i sami svjesni da je ono što rade samo krinka nečega što pokušavaju sakriti. S čime se odbijaju suočiti.
Svašta ljudi govore svojim ponašanjem, ali najčešće što govore je „važniji sam od drugih“. Kada ti se ne želi javiti. Kad te ne želi pogledati. Kada mu je ispod časti da se prvi javi. Sigurno je takav život jako prazan. I sve to je jedan način da se sakrije. Od istine. I od pravog sebe. A kada ti netko kaže „imam vremena“ shvatiš koliki su blagoslov ti ljudi. Tako jednostavni. Tako otvoreni. Kao da samo nebo s njima ulazi u tvoj život. Prekrasan je osjećaj imati takve ljude u životu – ljude koji imaju vremena za tebe.
Svakog dana jednu odluku donesem ispočetka. Pamtit ću samo lijepe stvari koje mi netko kaže. A zaboravljati uvrede. Nema druge. Želiš li mirno i dobro živjeti izabrat ćeš za društvo dobre ljude i pamtiti samo lijepe stvari. Jednostavno zadaš sebi to kao zadatak. I ne odstupaš od toga ni pod koju cijenu. Moćna je stvar taj zaborav. Ne potiskivanje. I nije nimalo lagan. Divan je osjećaj gledati u novi izlazak sunca kao na novu šansu. A na ljude kao slaba bića. Željna samo malo ljubavi. Znajući da kad toga nema, nisu svoji. I ne znaju što govore.
Svakog dana jednu odluku donesem ispočetka. Uraditi makar jednu stvar koja me plaši. Tako širim raspone života. I vidim da to i nije bilo toliko strašno. I da je sav problem bio samo u mojoj glavi. Naslućivati da postoji nešto veće od straha. Poštovati ljude koje život nije mazio. Ne gubiti vrijeme na zavist, ljubomoru i krive ljude. Trebamo znati uživati u svakom danu. U onom malom momentu života koji je sve što imaš. Samo ako naučiš pamtiti lijepe stvari, dobra djela i lijepe riječi i prepoznavati ljude čije je vrijeme ujedno i tvoje vrijeme. A zaboravljati sve uvrede, jer uvrede ti samo smetaju na putu života i nikome od nas nisu potrebne. Svima nam je potrebna samo ljubav.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
