No, svi smo istrenirani jednu krajnost dualnosti doživljavati kao „poželjno/dobro“, a drugu krajnost doživljavati kao „nepoželjno/loše/grešno“. I od tud kreću svi naši problemi. Takav doživljaj stvarnosti u svojoj pozadini nosi bivanje u stanju svijesti o odvojenosti te bivanje u stanju u kojem zapravo uopće ne znamo tko smo.

Za početak. Mi smo svijest. Mi smo dio Čiste Svijesti koja kroz razne oblike života promatra sama sebe na specifičan, jedinstven i neponovljiv način. U stanju svijesti o odvojenosti, nismo svjesni da smo mi Svijest i da promatramo sve što se događa unutar nas i izvan nas, već se poistovjećujemo s onim što se događa unutar nas i izvan nas.

I u ovom tekstu govorit ću o emocijama.

Kad živimo iz svijesti o odvojenosti, tada emocije dijelimo na „negativne“ i „pozitivne“, na one koje nikako ne želimo osjetiti u svom tijelu i one koje želimo cijelo vrijeme osjetiti. Takav pristup odmah je osuđen na propast i s takvim pristupom mi zapravo zauzimamo stav suca koji govori: „Ovaj dio stvarnosti koji je Bog stvorio vrijedi, ali ovaj drugi dio stvarnosti koji je Bog stvori ne vrijedi.“ Jer, ako je Bog stvorio sve što postoji, stvorio je strah isto kao što je stvorio i ljubav. Stvorio je dan isto kao što je stvorio noć. Stvorio je Sve, pa tako i sve krajnosti koje živimo svaki dan, a sve što je stvoreno ima neku svoju funkciju, bez obzira shvaćamo li je mi ili ne. Iz tog stanja svijesti mi smo u stanju reći kako je stezanje mišića srca u sklopu otkucaja srca vrijednije i bolje od opuštanja mišića srca u sklopu cjelovitog otkucaja srca. Ili obrnuto. Malo karikiram, ali zapravo je tako.

U takvom načinu življenja mi ne shvaćamo da mi samo promatramo emocije, bez obzira kakve one bile, već se identificiramo s njima i dozvoljavamo im da one upravljaju našim životom. Pa kad se javi energija ljutnje (ili bilo koje druge emocije), ako u podsvijesti postoje programi da je nikako ne smijemo pokazati, onda će ta energija ljutnje aktivirati podsvjesne programe, koji će pokrenuti određene obrasce misli, određene fiziološke reakcije, koji će onda opet pokrenuti određene odluke i određene akcije (odnosno reakcije). Ako imamo podsvjesne programe da je u redu vikati i udarati druge dok smo ljuti, onda će energija ljutnje pokrenuti „ljute“ misli, fiziološke reakcije, koje će onda dalje voditi do vikanja i/ili udaranja, prijetnji, ucjenjivanja i sl.

U tom slučaju mi smo sluge vlastitih emocija.

No, kad se naučimo povezivati sa Onim Što Jesmo, kad naučimo biti u svijesti promatrača, tada malo po malo shvaćamo kako u pozadini svih emocija, kakve god da one jesu, postoji onaj tihi mir, ono znanje i povjerenje da je sve ok upravo onako kako jest. Tada počinjemo shvaćati kako su emocije bilo koje vrste samo glasnici neke poruke i kako je njihova priroda doći, ostaviti neku poruku i otići kad shvatimo tu poruku.

No, trenirani smo i programirani da emocije ne propuštamo, već da se za njih vežemo. I često potisnemo emocije i njih počinjemo koristiti kao obrambene mehanizme od potencijalnih povreda koje su u ovom svijetu moguće na svakom koraku, a sve to radimo samo zato jer u sebi nosimo rane koje nismo iscijelili. Pa tako će netko razviti pretjerani strah od novih situacija, kako bi se zaštitio od srama, krivnje, pogreške, isticanja ili što već unutar sebe doživljavamo kao prijetnju. Tako će netko razviti ovisnost o ljutnji jer ljutnju može koristiti kako bi druge ljude držao dalje od sebe, a držanje ljudi dalje od sebe omogućuje da se ne povezuju s ljudima, kako bi se zaštitili od boli zbog mogućeg gubitka važne osobe. Netko će razviti ovisnost o tuzi, jer je jednostavnije i lakše biti stalno tužan, nego osjetiti sreću i onda tu sreću zbog nečega izgubiti.

Zanimljivi su ti unutarnji obrasci i načini funkcioniranja, ali garantiram vam da nikad nećete moći razviti niti njegovati unutarnji mir, ako ne shvatite Tko Ste Vi zapravo, ako ne odete s one strane emocija, ako se ne izdignete iznad njih, iznad uloge služenja emocijama u ulogu promatranja emocija.

Što češće vježbate ulogu promatrača, što češće odlazite u procese odvezivanja od postojećih podsvjesnih programa, načina doživljavanja emocija i svijeta te postojećih naučenih reakcija na ta unutarnja stanja (i vanjske događaje), to ćete više osjetiti unutarnji mir bez obzira što se događa unutar ili izvan vas. I kad se izbacite iz mira, brže ćete se moći vratiti u svoj Centar i svijest o Cjelovitosti. A kad se izvježbate u tome, tada zaista počinjete shvaćati što znači Ljubav prema sebi, prihvaćanje i nježnost.

Ovaj pomak u doživljavanju sebe i svijeta moguće je iskusiti kroz sve usluge koje nudim, kroz svaku na malo drugačiji način. Najdirektnije iskustvo toga moguće je doživjeti kroz theta tretmane i kroz uslugu razvijanje i njegovanje unutarnjeg mira. Za sve dodatne informacije, slobodno mi se javite na mail putpjesmesrca@gmail.com, na FB stranicu Put Pjesme Srca ili na broj 098 956 8479.

S ljubavlju,
Rebeka