U ovom tekstu neću pričati o općenitoj funkciji ljutnje i bijesa. Tako nešto možda niti ne postoji, već svatko od nas ima priliku otkriti što svaki pojedini trenutak osjećanja ljutnje ili bijesa znači tada, u toj konkretnoj situaciji i za konkretno nas.
Prema Human Designu postoji pet energetskih tipova ljudi. Nabrojat ću ih od onih koji su najmanje zastupljeni u populaciji prema onima koji su više zastupljeni – reflektori, manifestatori, projektori, manifestatorski generatori i generatori. Koji si tip lako možeš saznati tako da u Google tražilicu napišeš „Human Design chart“ i odabereš bilo koju stranicu koja se nudi. Ukoliko ne znaš ništa o tome, grafikon koji ćeš dobiti vjerojatno ti neće značiti ništa, no postoje načini da se to promijeni.
Po Human Design tipu sam manifestator, a njih je u općoj populaciji oko 9 %. I kako god sam se pokušala i trudila uklopiti u tuđa očekivanja i način na koji svijet funkcionira, jednostavno nisam uspjela. Posljedica svakog takvog pokušaja bio je bijes zbog kojeg želim iskočiti iz kože, no tijekom odrastanja naučila sam u velikoj većini situacija zadržati „poker face“.
Kao manifestator, ako živim u skladu sa svojim dizajnom, tada osjećam mir. Ako ne živim u skladu sa svojim dizajnom osjećam ljutnju, pa čak i bijes. Kod manifestatorskih generatora postoji i to, ali i osjećaj zadovoljstva, odnosno frustracije, ovisno jesu li u skladu sa sobom ili nisu.
Nedavno sam prepoznala jedan obrazac i kroz razgovor s drugim ljudima uvjerila se da to nije samo moja priča, već više priča društva i naučenog pristupa ljutnji i bijesu.
I da se dobro razumijemo. Ni u jednom trenutku ne govorim kako je osjećanje bijesa opravdanje za bilo kakvo nasilje. Naglasak je na preispitivanju dobrobiti naučenog načina „kontroliranja i potiskivanja“ ljutnje.
Kad kao manifestator osjetim unutarnji impuls da se pokrenem u nekom smjeru djelovanja ili je došla faza odmora, kad me netko zbog bilo kojeg razloga u tome spriječi, vrijeđa, omalovažava, očekuje da se prilagodim njegovom ritmu – osjetit ću ljutnju. Ako se pokušam izboriti za sebe i ono što mi u tom trenutku treba, a u toj fazi će se inzistirati na tome da me se u tome spriječi, vrlo brzo osjetit ću bijes koji je teško opisati nekome tko ga nikad nije osjetio. I tada se povlačim i gradim zidove oko sebe – u prenesenom smislu.
Sve do nedavno nisam mogla shvatiti u čemu je problem, a onda sam na edukaciji za konstelatore kroz postavljanje vlastitog rada shvatila o čemu se radi. U trenucima kada bih osjetila ljutnju, od svojih najbližih nikad nisam dobila podršku, prisutnost i trenutak u kojem mogu stati i pitati se: „Rebeka, što zapravo sada trebaš?“
I tada se pojavila potreba za zagrljajem, za osjećajem da sam prihvaćena i kad osjećam ljutnju, potreba da me se pita što mi je, umjesto da me se odmah napada i vrijeđa te pokušava uvjeriti kako sa mnom nešto nije u redu, kako sam ja ta koja je u cijeloj situaciji problem.
Koliko sam puta doživjela da sam osjetila ljutnju zbog nečega izvan kuće. Nisam znala kako surađivati s ljutnjom i ta ljutnja bi bila u meni i kad bih se vratila kući. Tko god bi me nešto pitao, ljutnja bi izlazila van bez obzira na riječi kojima bih odgovarala u kontekstu tog trenutnog pitanja. I tada bi se druga osoba osjetila napadnuto zbog ljutnje koja je bila u pozadini mojih riječi, a ne zbog samih riječi, i krenula bi se braniti tako što bi počela verbalno napadati mene. Tada bih se ja osjetila napadnuto i krenula uzvraćati ili se povlačiti i odbijati bilo kakav pokušaj komunikacije. Toliko sam se puta uvjerila da su ti pokušaji razgovora uzaludni. Koliko god se trudila objasniti u čemu je problem, kad ni meni nije bilo jasno, na kraju bi ispalo da sam ja problem i da se trebam „spustiti na zemlju“ i prilagoditi tuđim očekivanjima.
I to je taj obrazac. Osjetimo ljutnju – nismo naučili stati i pitati se što mi ova ljutnja trenutno govori, što trebam, kako se mogu vratiti u osjećaj mira – već drugi našu ljutnju osjete kao napad bez da pokažu imalo interesa za to kako smo i zašto – zbog toga kreću u obranu, odnosno protunapad i onda i ja krećem u obranu sebe. To je obrazac koji jednostavno ne može donijeti rješenje. I ne postoji jedan krivac za takav način funkcioniranja. Jednostavno smo svi uključeni u njega jer smo naučili da je to jedini način. Sada svatko ima priliku potražiti drugi način i učiti ga primjenjivati u svakodnevnom životu.
Zbog toga smatram izuzetno bitnim upoznati se s osnovama Human Designa i saznati koji smo mi energetski tip i koji su energetski tip naši najbliži ljudi. Isti pristup prema reflektorima, manifestatorima, projektorima, generatorima i manifestatorskim generatorima jednostavno ne može funkcionirati. Ako nešto pomaže jednom tipu, ne znači da to pomaže nekom drugom tipu. Dapače, može biti vrlo toksično.
Osim toga smatram izuzetno bitnim naučiti u prvom redu kod sebe, a onda i kod drugih prepoznati trenutke kad nismo u skladu sa sobom i kad jesmo. To omogućuje da brže osvijestimo što nam treba i da pronađemo način kako to možemo dobiti, a da pritom ne ugrožavamo druge i naše odnose. Da bismo to mogli, važno je iskreno komunicirati na način da pričamo o tome kako smo mi i kako mi vidimo nešto, što nam treba i da onda znamo slušati i drugu osobu. Važno je da obje osobe žele pronaći rješenje koje odgovara i jednoj i drugoj strani.
Također je jako važno zaista znati surađivati s vlastitim emocijama. Ako to ne znamo, ne znamo ni kako ostati zaista prisutni kad drugi iskazuju svoje emocije i ne doživjeti te emocije osobno i kao napad, naročito ako se radi o onim intenzivnijim i neugodnijim emocijama.
Kod Human Designa važno je, kada je riječ o pristupu emocijama, vidjeti i je li emocionalni solarni pleksus definiran ili nije. Ako je, tada je emocionalna energija nešto što se itekako uzima u obzir prilikom donošenja odluka, dok to isto ne vrijedi za one koji taj centar nemaju definiran.
Kako god bilo, opet je važno znati pustiti emocije da teku, da prostruje kroz tijelo, ostave poruku i odu. Svaka vrsta kontrole i potiskivanja tu emociju zadržavaju u tijelu, što dugoročno gledano ne vodi posljedicama koje si svi priželjkujemo – zdravlje, ravnoteža, kvalitetni međuljudski odnosi i slično.
Kakvo je tvoje iskustvo s emocijom ljutnje, odnosno bijesa? Kakve su bile reakcije tvoje najbliže okoline na tebe kada si iskazivala ili iskazivao ljutnju ili bijes?
Tu sam ako želiš naučiti surađivati s njima i koristiti ih za bolje upoznavanje sebe, bolji odnos sa sobom i s drugima.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
