U takvim situacijama, osjećaj često govori u korist odluke koja donosi neku promjenu i nešto novo u život.

No naše misli najčešće govore u korist ostajanja u starom i dobro poznatom načinu života.

Um gotovo trenutačno i s velikom lakoćom napravi popis od nekoliko jako logičnih razloga zašto ipak ne poslušati osjećaj – nemam dovoljno vremena, nemam dovoljno novaca, to je ludo i svi će mi govoriti da sam luda, napravit ću to sljedeći mjesec, bit će prilike kad se zaposlim za stalno, kad djeca malo porastu…

Nisam još doživjela da moj um s takvom lakoćom pronađe i razloge da me nagovara na nešto novo, jer zapravo nema sposobnost predvidjeti posljedice nečega što još nikada nije doživio. Može samo stvarati priče na temelju dosadašnjih iskustava i vjerovanja, no možemo li se pouzdati da su takve priče zaista i objektivno istinite? Ako slušamo razloge uma da ne slijedimo svoj osjećaj, nekad će priče zaista i postati istinite. Zašto? Pa zato jer smo slušanjem uma donijeli odluku da su priče uma vrijednije i važnije od osjećaja. Po mom iskustvu, kada donesemo takvu odluku, kao da poručujemo Stvoritelju/Bogu/Svemiru: “Prihvaćam da su te priče istinite”, pa ih često počnemo i živjeti.

Moram priznati da se ne sjećam da sam ikad požalila odluku koju sam donijela na temelju osjećaja usprkos logičnim i praktičnim razlozima zbog kojih to ipak ne bih trebala napraviti. Sjećam se i da sam najčešće požalila kad sam odluku temeljila na pričama koje mi je isporučio moj um.

Kakvo je tvoje iskustvo?

Kod mene je jednom taj unutarnji osjećaj bio toliko snažan da nisam ni pokušavala tražiti opravdanja. Već neko vrijeme osjećala sam da mi treba nešto što još nisam znala imenovati. Znala sam samo da mi dosadašnji način razmišljanja i sva znanja koja sam stekla nisu donosili promjenu za kojom sam čeznula.

Kada mi je sestra ispričala svoje iskustvo s Theta Healingom, nešto je u meni odmah prepoznalo da to trebam iskusiti i na vlastitoj koži provjeriti funkcionira li i za mene. Nisam istraživala što je Theta Healing i danas mi je drago da nisam, jer bih možda dopustila svojim predrasudama i strahovima da nadjačaju onaj prvi osjećaj. Nisam tražila dodatne potvrde ni objašnjenja. Jednostavno sam rezervirala termin.

To je bio period nakon potresa, period pandemije i ulaska u kredit za stan, a ja sam opet bila bez posla te na rubu živaca zbog svega. Primjećivala sam kako mi sva stečena znanja kroz fakultetsko obrazovanje za socijalnog pedagoga, svo raznoliko radno iskustvo i ostali sadržaj koji sam poput manijaka čitala i testirala u životu, ne pomažu da zaista promijenim neka svoja ponašanja i automatske reakcije. Sve to pomoglo mi je da ih razumijem, objasnim otkuda potječu, no kad bi se pokrenula neka automatska reakcija i emocionalni odgovor na stres, naročito u bliskim odnosima, bez obzira na to što bih u tom trenutku bila svjesna o čemu se radi, nisam mogla zaustaviti reakciju. Izgledalo mi je to kao da je netko pritisnuo gumb „play“ na nekom podsvjesnom filmu i kad se to jednom dogodi, taj film jednostavno se mora odigrati od početka do kraja, bez mogućnosti stiskanja pauze ili njegovog brisanja iz sustava.

Kroz Theta Healing i mnoge druge edukacije koje sam prošla nakon toga, krenula sam u intenzivno i iskustveno istraživanje podsvijesti, potisnutih emocija i energetskih tokova u našim sustavima. Doslovno sam svaki dan praktično radila i istraživala što funkcionira, a što ne funkcionira i zašto. Danas je moj život daleko od savršenog – što bi savršen život uopće i značio – ali je za usporedbu sa životom prije odluke o odlasku na Theta Healing tretman puno jednostavniji, smisleniji i mirniji. Nekad to znači da sam suočena s još stresnijim situacijama nego prije, no moj kapacitet za proći kroz takve situacije što mirnije i svjesnije je sve veći. Mnogo puta svjedočila sam svojim reakcijama koje su izlazile iz mene automatski, iako ih nikad prije nisam imala. I tada ostanem u čudu nad samom sobom i pitam se: „Tko je ova Rebeka i otkud ovakav odgovor na situaciju koja je ponavljajuća i zbog koje sam često imala osjećaj da se vrtim u krug?“

Odgovor leži upravo u svjesnom radu na podsvijesti i oslobađanju vlastitog sustava tereta potisnutih emocija. Kada se to dogodi, onda sustav postaje otvoreniji i spremniji u svakodnevnom životu kreativno reagirati umjesto na temelju starih obrazaca koji nam više ne služe. Kreativan i drugačiji odgovor na nešto što se inače ponavlja, zaustavlja uhodane obrasce i otvara vrata za drugačiji život. I zato me vlastiti odgovori na neke situacije i samu iznenade – ne planiram ih, nego jednostavno dođu jer sam im pripremila teren u svom unutarnjem svijetu i naučila sam mnogo toga, a još uvijek i učim, o tome kako funkcioniraju unutarnji tokovi moje energije i kako s njome mogu malo po malo sve bolje surađivati.

Puno puta doživjela sam da ljudi u mom okruženju odbacuju svaku mogućnost otvorenog razgovora o temi energetskog i podsvjesnog rada. Čim im se nešto takvo spomene, automatski krenu odbijati to kao nešto „vražje“, kao grijeh, nazivati me svakakvim imenima i to samo zbog svojih uvjerenja i pretpostavki. Često puta me to obeshrabrilo i pomalo sam se povukla od ljudi, ali svejedno nastavila svakodnevno primjenjivati praktične vježbe te učiti iz iskustva.

Danas me um i dalje pokušava spriječiti u mom izražavanju podsjećajući me da postoji velika mogućnost ponovno doživjeti ružne komentare i uvrede, no osjećam sve veću dužnost govoriti o spoznajama do kojih sam došla upornim učenjem i discipliniranim praktičnim istraživanjem podsvijesti i potisnutih emocija. Znači, ne radi se o „mojoj posebnoj prirodi“, već radu, učenju i disciplini, što opet ne znači da ne postoji i prirodan talent i privlačnost prema istraživanju prave ljudske prirode.

Uvjerila sam se da su alati i znanja rada s podsvijesti, a naročito s emocijama, itekako praktično korisni. Radeći na njima mnogi doživljavaju iscjeljenje odnosa sa sobom i s drugima, neki čak svjedoče i fizičkim ozdravljenjima te promjeni života na bolje na način na koji nisu ni sanjali u najluđim snovima, iako se za malo tih promjena može znanstveno tvrditi da su direktna i jedina posljedica takvog rada.

U svom radu ne koristim ništa što sam naučila točno na način kako sam naučila. Sve što sam dosad naučila nekako se spojilo u način rada koji ne želim definirati drugačije osim kao pratnja kroz unutarnje procese. Jer svaki klijent sam kreće na put u istraživanje vlastite podsvijesti, odlučuje s čime će se suočiti, do koje razine, što će promijeniti, a što neće. Ja intuicijski pratim energetske tokove i pitanjima usmjeravam klijenta da sam dođe do odgovora, da sam shvati kako njegov unutarnji svijet funkcionira i kako s njime može surađivati.

Taj proces mogla bih usporediti kao s podrumom u kući u koji jako dugo nisi ušla. Tamo se nalaze stvari na koje si zaboravila i koje možda nisu ni nužno tvoje, već si ih naslijedila. Taj podrum je mračan, vlažan te pun prašine i paučine. I dobila si kreativnu ideju i želju kako drugačije iskoristiti podrum, no da bi se ta ideja ostvarila, najprije je potrebno svo smeće iz podruma baciti i počistiti ga, a zatim ga krenuti uređivati na način koji priželjkuješ.

Taj proces ne možeš isplanirati do u detalja i ne znaš na što ćeš sve naići kad kreneš u njegovo čišćenje. Možeš jedino donijeti odluku da ćeš ga počistiti, a zatim raditi korak po korak i približavati se ostvarenju svoje ideje.

Kako ti to zvuči?

Često nam u život ne može ući ništa novo, dok prije toga ne otpustimo nešto staro što nam više ne služi. A taj proces je definitivno brži i lakši kad na putu imaš pratnju i pomoć koja osluškuje tvoje potrebe i svoju energiju ulaže da se te potrebe i ostvare – i zato postoji usluga Vraćanje Sebi. Ako osjetiš privlačnost da uđeš u takav proces, možeš poslušati osjećaj ili možeš poslušati um. Oba će te odvesti nekamo. Pitanje je samo – kamo želiš stići?