Jedna od situacija koje su obilježile i začinile ovo ljeto okusom koji nije bio po mom guštu je trenutak kad mi je zbog vjetra prozor stisnuo lijevi kažiprst.
Bilo je vruće i svi prozori u stanu bili su otvoreni. Krenuo je puhati jaki vjetar i dio prozora u stanu zatvorila sam, a muž je za to vrijeme išao zatvoriti prozor na katu u zgradi. Trebala sam zatvoriti još samo jedan prozor i propuha više nije trebalo biti. U trenutku kad je muž ušao u stan, prozor me prvo cijelu stisnuo i udario me u donji dio leđa. Otvorila sam ga, izvukla se iz njegovog divnog zagrljaja i lovila zavjesu koju je vjetar povukao van. Iskreno, zaista mi nije jasno zbog čega i kako mi je prozor pobjegao iz ruke i svom silinom se zatvorio dok je moj lijevi kažiprst još uvijek bio vani.
Vidjela sam sve zvijezde od boli. Nikad nisam doživjela da krv tako teče iz prsta u predjelu ispod nokta.
Mužu sam rekla da u jednu grupu praktičara Theta Healinga stavi informaciju o tome što se dogodilo i zamoli da šalju ljubav i iscjeljenje za moj prst. Ja sam hladila prst, ušla u theta stanje uma, energetski uklonila šok, stres i traumu te svjesno aktivirala i podržala tijelo u procesu iscjeljivanja rane.
Iskustvo me već poučilo da se takve situacije ne događaju slučajno i da postoji nešto u mojoj podsvijesti što se ovim događajem uzburkalo i dalo mi priliku da vidim o čemu se radi. Ne sjećam se točno koje su sve lekcije u tome bile, no sjećam se jedne koja me baš jako zaboljela. U prenesenom značenju, lijevi prst kao da cijelo vrijeme upirem u svoje srce i govorim sama sebi: „Ti ne vrijediš. Što god napraviš nije dobro.“ Isto tako, osvijestila sam da uopće ne znam kako primati životne blagoslove i darove jer je moje temeljno uvjerenje da ih ne zaslužujem, pa sama sebe nesvjesno kažnjavam na vrlo kreativne načine.
Energetski sam očitala prst da vidim je li slomljen i trebam li otići na hitnu. Osjetila sam da nije slomljen, ali da su oštećeni živci. Nekoliko dana nisam imala uobičajen osjet dodira, nego sam osjećala neku tupost i trnce. U to vrijeme plela sam vestu te sam usprkos boli nastavila s tom aktivnošću. Osjećala sam da mi pomaže kad prst normalno koristim, a ako ga ne zaposlim, osjećala sam kao da ga moram stalno držati u zraku.
Ispričala sam dogodovštinu nekim ljudima, a među njima je bilo i onih starijih i iskusnijih. Rekli su mi da će mi sigurno otpasti nokat. Osjećala sam da neće, no to im nisam rekla. I to su bili trenutci zbog kojih sam tek danas osvijestila kako reagiram kada me netko uvjerava da će se nešto sigurno dogoditi, dok mi moj osjećaj govori da neće.
Najčešće se u takvim situacijama javi bol jer sam previše puta u životu doživjela da me se opisuje kao preosjetljivu, da pretjerujem i slično te me se na mnoge načine emocionalno ucjenjivalo i manipuliralo kako bi me natjerali da slušam njih, a ne vlastiti osjećaj. Kad se javi ta bol kojoj izbjegavam pogledati u oči, moja reakcija je ljutnja i pokušaj dokazivanja da oni nisu u pravu.
Ovaj put primijetila sam da sam reagirala na meni nesvojstven način. Primijetila sam taj osjećaj i pritom znala što sam sve poduzela na energetskoj razini. Prihvatila sam da je ispadanje nokta zaista nešto što će se možda dogoditi. Nisam imala potrebu naglašavati da se to neće dogoditi, jer ja imam takav osjećaj. Samo sam rekla: „Moguće, no što da radim?
Tako je, kako je. Ispast će i narast će novi.“ I samo smo nastavili na neku drugu temu.
S takvom reakcijom omogućila sam sebi iskustvo u kojem nije bilo ljutnje, nije bilo ničije potrebe da se brani od moje ljutnje, nije bilo pokušaja kontrole života i nije bilo sumnje u sebe u smislu – što ako me osjećaj ipak vara, a zbog osjećaja sam ušla u ring borbe zvane „dokazivanje tko je u pravu i zašto“.
Nokat mi je izgledao ok, bio je na mjestu i tjedan dana nakon nezgode. Pitala sam jednu od tih osoba, koje su mi rekle da će mi nokat otpasti, po čemu se vidi da će otpasti.
Odgovorila mi je da nokat pocrni i onda otpadne te da, ako se to nije dogodilo dosad, neće ni otpasti.
Nokat je i dalje na mom prstu. Osjećaj u njemu vratio se na staro. Jedino što se dogodilo jest nešto slično listanju nokta na vrhu, samo što se meni to dogodilo blizu korijena nokta, pa sada imam malu udubinu u sredini nokta.
Bi li nokat ispao da situaciji nisam pristupila i iz perspektive podsvijesti i energetskog rada? Ne znam. I nikad neću saznati.
Bih li reagirala na meni nesvojstven način na informaciju da će mi nokat ispasti iako mi je osjećaj govorio drugačije, da nisam pogledala u oči osjećaju i uvjerenjima povezanim s pričom da sam grozna i ne zaslužujem primati darove i blagoslove Života?
Ne znam i nikada neću saznati, jer se ne mogu usporediti s Rebekom koja je postupila drugačije.
No, osjećaj mi ponovno govori da su energetska podrška drugih ljudi u iscjeljivanju, kao i moj energetski rad i otkrivanje što se u podsvijesti s tim događajem uzburkalo, definitivno doprinijeli tome da nokat i dalje stoji na mom prstu.
Pitam se – kako bi izgledalo čovječanstvo kada bi se ozljedama i bolestima pristupalo kroz spajanje znanja i vještina iz medicine te energetskog rada i rada na podsvijesti? Bi li ozljede brže i lakše zarastale? Bi li se brže i lakše izliječile prehlade, problemi s probavom, menstrualni bolovi, neplodnost, pa možda čak i kronične bolesti?
Kako bi izgledao život pojedinaca, kada bi problemima u svom životu pristupali i s pitanjem: „Kojem podsvjesnom uvjerenju i potisnutoj emociji ovaj problem pruža priliku da ispliva na površinu?“ Bi li te probleme rješavali brže, lakše, kreativnije i s manje nesporazuma s drugim ljudima?
Jako bih voljela saznati odgovore na ta pitanja i za svoj osjećaj dobiti potvrdu ili osporavanje i iz više tuđih životnih iskustava, a ne samo vlastitog iskustva i iskustva nekolicine onih s kojima sam radila ili još uvijek radim.
Svojim radom upravo želim biti dio procesa pronalaženja odgovora na ta pitanja.
Želiš li i ti biti dio toga?
Kroz Vraćanje Sebi možemo zajedno vidjeti kakvi su odgovori kod tebe.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
