Je li vam se ikada dogodilo da se osjećate sasvim u redu, smireno i onda dođete u gužvu ili ste u komunikaciji s nekim ljudima i počnete se odjednom osjećati nemirno i ne znate zbog čega? Objektivno gledajući nitko vam nije rekao niti napravio nešto loše, ali vi ipak osjećate nemir. Možda se dogodila obrnuta situacija – osjećate se nemirno, grozno i onda dođete među ljude, u neku komunikaciju s nekim ljudima i nakon toga se osjećate smireno, poletno, opušteno… Što se događa, kako i zašto?
Upravo ovu temu promatram na vlastitoj koži i dolazim do vrlo značajnih uvida o njoj. Svi smo mi odgajani da sebe doživljavamo kao fizičko tijelo, odvojeno od drugih, različito od drugih, kao ljudska bića koja misle neke misli, nekako se ponašaju i osjećaju neke emocije. I tu priča staje. Možda negdje u umu imamo usađenu misao da smo svi ipak nekako povezani, da je Bog u svima nama i da jedni na druge utječemo, ali većina nas tu rečenicu zapravo istinski ne razumije niti osjeti.
Tijekom odgoja programirani smo da zaboravimo na energetski aspekt našeg bića i zato ga ne razumijemo. Koliko često nam se pojavi intuicija, ali odmahnemo rukom na nju i kažemo sami sebi kako smo si to nešto samo umislili? Osjetimo kad se unutar nas pojavi neka energetska promjena, npr. mir u nemir, ali i na to često odmahnemo rukom kao na nešto nevažno, jer koga briga što se primjerice u kolektivu osjećamo nemirno. To je potpuno nevažno, važno je da se obavi posao i da se zarade novci za život (ne kažem da to nije važno, ali je podjednako, ako ne i važnije kako se osjećamo unutar tog kolektiva jer to dugoročno može značiti gubitak našeg psihofizičkog zdravlja i ravnoteže).
Nismo svi podjednako osjetljivi na tuđe energije. Kroz Human design sam dobila malo konkretniji uvid u to, no nisam u tome stručna već sam temu proučavala za osobne potrebe. Koga zanima više, istražite sami.
Kod nekih je većina energetskih centara otvorena, a kod nekih drugih je većina energetskih centara definirana. U mom slučaju, od svih energetskih centara samo su 2 definirana, a kroz ostale vrlo lako upijam tuđe energije i često niti sama ne znam koje energije su moje, koje nisu. Dosta teško mi je biti među velikom grupom ljudi i ako se nalazim u takvoj situaciji, uglavnom slušam i promatram, ne govorim jer mi je teško prerađivati sve energetske podražaje koji ulaze u moj energetski sustav. I donedavno sam mislila kako je takva vrsta osjetljivosti moje prokletstvo i kako sam zbog toga čudna, luda, neprilagođena i tome slično. Od kada učim, treniram i vježbam kroz različite tehnike razumjeti i raditi s energijama, ta moja karakteristika postaje sve veći blagoslov, dar u kojem sve više uživam.
Većinu dana sam u svom miru, radim upravo ono što želim kada želim i dogodilo mi se nekoliko puta da postanem nemirna kada sam u blizini svog supruga, nakon što dođe s posla. Rekla sam mu to i pitao me kako bi on to trebao shvatiti i doživjeti. Shvatila sam kako sam ga nenamjerno svojim odgovorom na njegovo pitanje kako sam, zapravo povrijedila. Razmislila sam malo o tom pitanju i shvatila sam u čemu je bio „problem“.
U svom energetskom sustavu dvije večeri osjetila sam nemir kad se on vratio kući. Lijepo smo pričali i izvana gledajući ništa se nije događalo što bi na racionalnoj razini opravdalo moj nemir. Kad sam se centrirala u svojoj energiji, shvatila sam kako u svom energetskom tijelu osjetim njegov osjećaj manje vrijednosti. Pitala sam ga je li doživio nešto zbog čega je osjetio da nije dovoljno dobar/vrijedan.
Malo je razmislio i ispričao što se dogodilo te da je nakon toga nastavio sa svojim danom, a tom osjećaju nije pridavao važnost. Upravo zbog takve reakcije osjećaj manje vrijednosti zadržao se u njegovom polju i ja sam je osjetila kao neki nemir koji isprva nisam znala definirati. S tom energijom ništa nije napravio i drugi dan je ta ista energija podržavala određena ponašanja i riječi, zbog kojih bismo se prije bili posvađali, jer prije nisam razumjela od kuda to izvire.
Sada sam reagirala na meni totalno neočekivan način i s lakoćom i razumijevanjem preusmjerila situaciju na način da se u cijeloj situaciji i ja i on osjećamo podržano i ok. U drugom slučaju ponovno sam osjetila nemir kad je došao kući i zaboravila sam što bih u tom slučaju zapravo trebala napraviti – centrirati se i shvatiti o čemu se radi. Kad sam se toga sjetila, postavila sam mu pitanje je li tijekom dana osjetio tjeskobu. Odgovorio je potvrdno i ispričao mi što se dogodilo. Ponovno je rekao da je to doživio i da je zapravo na tu energiju odmahnuo rukom te nastavio s aktivnostima radnog dana. Drugim riječima, energiju nije propustio kroz sebe već ju je zadržao u sebi.
Cijelo vrijeme to radimo. Cijelo vrijeme osjetimo tuđe energije i reagiramo na njih na vrlo suptilnim razinama svog bića, toliko suptilnim da to prođe ispod radara našeg svjesnog uma. Te energije jako utječu na nas, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. Još je gore ako ste energetski osjetljiviji i ako niste istrenirani i programirani da raspoznajete svoje energije od tuđih energija, ako ne znate energije promatrati bez vezivanja za njih, ako ih nesvjesno preuzimate na sebe kako biste drugima olakšali njihove energetske boli i patnje, ako te energije ne znate propustiti kroz sebe i uzemljiti. Kod vrlo osjetljivih ljudi takvo ponašanje prema energijama može dovesti i do bolesti.
Ovo što sam vam opisala u ovim primjerima u mom životu događalo mi se od kad znam za sebe, ali tek sam sada uspjela prepoznati tuđu energiju, razlikovati je od svoje, imenovati je i propustiti. I vi ste i energetska bića. Isto se događa i vama. Ako si želite olakšati život, poboljšati odnose prema sebi i drugima, umjesto ljutnje i povrijeđenosti osjetiti ljubav i razumijevanje, toplo vam preporučam da krenete izučavati, promatrati, trenirati dio svog bića koji je toliko zanemaren – svoj energetski aspekt. (5. 10. 2022. godine)
S ljubavlju,
Rebeka
