Strah je vrlo često povezan s neznanjem i javlja se kad ne znamo funkcije emocija, kad ne razumijemo emocije, kad se znanje o emocijama svodi na njihovo teoretsko objašnjavanje i dijeljenje na one “negativne” i one “pozitivne”, a načini reakcija na emocije su ograničeni na potiskivanje, racionalizaciju, emocionalne ispade koji mogu ići i do razine psihičkih bolesti…
Strah se javlja kad se čvrsto držimo podsvjesnih programa koje smo preuzeli tijekom odrastanja bez propitkivanja, a za te programe se usput i identificiramo… Upravo identifikacije s podsvjesnim programima omogućuju ponavljanje istih misli, istih ponašanja i istih navika, bez obzira koliko su te misli/ponašanja/navike (potencijalno) štetne.
Strah se javlja kad percipiramo sveukupnost stvarnosti kroz različite filtere stvorene unutar sebe zbog proživljenih trauma, stresova, odgoja, obrazovanja, navika ponašanja s ciljem udovoljavanja tuđim očekivanjima… pa na temelju tih filtera prosuđujemo, kritiziramo, etiketiramo, zamjeramo, dijelimo ljude na “dobre” i “loše”…
Sve nabrojano samo dodatno produbljuje razdore i rane unutar vlastitog bića, unutar obiteljskih zajednica i društva u širem smislu te riječi…
Rješenje je učenje, izlaženje iz svojih podsvjesnih (neuronskih) naučenih i dobro utabanih staza, izlaženje iz svojih “komfornih” zona, vježbanje uranjanja u Sebe…
Kada kažem “Sebe” to se odnosi na onaj Izvoran dio nas, naše darove koje smo došli podijeliti sa svijetom na kreativan i originalan način, lekcije koje smo došli naučiti… Kada kažem “sebe” to se odnosi na poistovjećenost s podsvjesnim programima, s ulogama koje imamo u životu, s potrebom da udovoljimo drugima, da se uklopimo na način kako se to od nas traži…
Ako želimo živjeti u drugačijem, pravednijem, prirodnijem, humanijem, uravnoteženijem svijetu, onda svatko od nas ima mnogo posla koji se sastoji od učenja, razbijanja podsvjesnih obrazaca, otpuštanja i transformacije blokiranih energija i potisnutih emocija, od razlikovanja “Sebe” od “sebe”.
I nema drugog načina nego se iskreno pogledati u oči i prihvatiti svoje trenutno pravo stanje svijesti te odlučiti nešto po tom pitanju napraviti.
I u tom jedinom načinu postoji jako mnogo načina da se to zaista i učini. Postoje edukacije, postoje individualne i grupne radionice, postoji stručna pomoć, postoje besplatna videa i knjige čiji sadržaj onda treba i primijeniti u svom životu. Postoji mogućnost biti u procesu bez tuđe pomoći i učiti na temelju raznih pokušaja i pogrešaka.
Većinu vremena i sama sam tako učila i još uvijek djelomično učim, no na početku kretanja u proces širenja vlastite svijesti to često znači mnogo frustracije i sporo kretanje naprijed. Postoji sigurno i mnogo toga što uopće nisam nabrojala, a možda niti uzela u obzir, ali… Pretpostavka je da bi svatko najbolje trebao poznavati sebe (ili Sebe) i da je dovoljno zreo da zna prepoznati koji mu način i u kojem trenutku najbolje odgovara.
Ja sam tu, za one koji u nekom trenutku unutar sebe (ili Sebe) osjete da sam prava osoba koja ih može voditi, podržati i pomoći im da bolje razumiju neki dio sebe te ga transformiraju/otpuste/prihvate/pogledaju iz nekog drugog kuta ili već što je potrebno u tom trenutku.
S ljubavlju,
Rebeka
