Imam iskustvo automatskog/kanaliziranog pisanja ili već kako bih to nazvala. Tako je nastalo jako mnogo objavljenog i neobjavljenog sadržaja koje sam napisala. Isto tako imam iskustvo u kojem samo krenem pjevušiti neku melodiju, koju ne mogu povezati ni sa kojom pjesmom koju znam. Melodije ne znam zapisati, pa dođu i prođu.
Tako mi odnekud dođe i jako mnogo ideja vezano za ručne radove, za kuhanje i mnogo drugih životnih situacija.
U svim tim primjerima nemam osjećaj da „ja nešto smišljam“. Prije bih taj osjećaj opisala kao da „nešto kroz mene piše, stvara ideje i melodije“, no ni to nije skroz točan opis osjećaja, jer i dalje imam osjećaj i pojam sebe, nije da „nestanem“ i da me „preuzme nešto/netko“.
Možda je najbliže točnom opisu osjećaj kao da se spojim na „nešto“ i kao da informacije iz dijela Polja Svega Što Jest primam i dešifriram u obliku riječi, ideja, melodije i slično.
No, zašto onda za neke misli imam dojam da su „moje“? Što ako su misli samo informacije o tome na koju frekvenciju smo podešeni?
Tko god se nalazi na putu samorazvoja, vraćanja sebi, duhovnom putu ili kako god to zvali, čini mi se da se susreo sa svojim stanjima svijesti u kojima ne želi ostati, već želi izaći iz njih, nešto promijeniti u svom životu (i unutar sebe). Postoji jako mnogo faza razvoja. I svaka faza razvoja odnosi dijelove nas za koje se uporno držimo i zbog čega imamo osjećaj stagnacije te donosi neke nove ljude, znanja, tehnike, vještine, iskustva, informacije… koje nas pomiču u smjeru skidanja još pokojeg sloja starog blata s našeg cjelokupnog Bića.
No, nekad na tom putu neki od nas zaglave u određenim tehnikama.
Nekad nam u jednoj fazi vraćanja Sebi neka tehnika može zaista biti od koristi, no s vremenom možemo primijetiti da korištenje te iste tehnike više nema učinak kao prije te je posljedica opet osjećaj da stojimo na mjestu. I opet nema ništa loše u tome, no što prije to prepoznamo, to se prije možemo vratiti u tok Života.
U mojoj početnoj fazi kretanja na put vraćanja Sebi, dominantne misli bile su: „Ja ne vrijedim. Svima bi bilo bolje da me nema. Što god pokušam osuđeno je na propast. Mene nitko ne voli.“ itd.
Prva faza rada na pokušaju da „te misli izbacim van iz sebe“ bila je intelektualno shvaćanje drugačijih načina razmišljanja, istraživanje različitih tema, skupljanje informacija itd.
Druga faza kao da se dogodila na fakultetu kroz proučavanje svega vezanog za probleme u ponašanju, kroz praktičan rad i vježbe, kroz intelektualno promatranje sebe i svijeta.
I jako je važno doći u bilo kakvu vrstu promatrača, jer sve prije toga je identifikacija s mislima, osjećajima, iskustvima, odnosno jako osobno shvaćanje svega što ne vodi nikud osim u destrukciju bilo koje vrste.
Poslije te faze ušla sam u fazu promatranja osjećaja i osjeta, u fazu stvaranja poveznica između misli i osjećaja i tijela, a nakon toga slijedila je faza proučavanja podsvijesti i suptilnijih energija unutar sebe i oko sebe.
Jako dugo sve te faze služile su tome da „ono nešto što mi se ne sviđa izbacim iz sebe, nasilu promijenim, sa ciljem da promijenim svoju vibraciju, kako bih promijenila svoju realnost.“ I ne mogu reći da se stvari nisu pomicale i da je nešto bilo pogrešno.
Upravo svi ti koraci omogućili su mi da sam danas ono što jesam i gdje jesam. Svaka godina života mi je sve zanimljivija, opuštenija, mirnija, zabavnija bez obzira na količinu i intenzitet izazova s kojima se susrećem.
Iskreno, izazovi su nekad i zahtjevniji nego prije, ima tu i neugode, frustracije, ljutnje…, no kroz sve to prolazim puno brže, jednostavnije i lakše, što je pravi blagoslov.
I po tom pitanju „cilja“ nešto se sve više mijenja iz „mora biti kako želim“ u „da vidim što sve mogu, idemo istraživati, idemo se igrati“. Tek sam nedavno zakoračila u tu fazu, tako da o njoj trenutno ne mogu govoriti iz iskustva.
Ovo pitanje iz naslova je u cijeloj toj priči faza razvoja svijesti zaista značajno (barem iz moje perspektive), jer bi shvaćanje i osjećanje tog pitanja te vještine pomoću kojih možemo surađivati sa svim dijelovima sebe, izražajima i doživljajima sebe moglo ubrzati i olakšati cijeli put vraćanja svojoj autentičnosti.
U tom slučaju, kada bi se javila misao „Ne vrijedim“, to bi nam bila samo informacija koja nam govori na koju „radiopostaju“ smo sa svojom trenutnom vibracijom podešeni i usklađeni.
Znam, možda je nekome ovo trenutno nerazumljivo. Da bi bilo razumljivo potrebno je prebaciti način razmišljanja iz objektnog svijeta u svijet energije.
Ako tu misao ne shvatim kao informaciju o tome na koju „radiopostaju“ sam podešena, onda tu misao shvaćam osobno, kao nešto što mi smeta, s čime se potrebno boriti ili bježati od toga.
I tako moja energija ide upravo tamo kamo ne želim da ide. I dalje ostajem slušati tu „radiopostaju“ i tražiti način da svojim pokušajima promijenim pjesmu koja na toj postaji svira. Ako slušam Tamburaški radio i na njemu sviraju tamburaši koje ne želim slušati, već želim slušati neku afričku glazbu, uzalud mi bilo kakav pokušaj da svojim misaonim i energetskim naporom (a možda i fizičkim) „natjeram“ Tamburaški radio da sada zasvira afričku glazbu. Tako je i s misli „Ne vrijedim.“ – uzalud mi trud, ako sam i dalje podešena na istu „radiopostaju.“
Ako to shvatim samo kao informaciju da sam u tom trenutku sa svojom vibracijom podešena na „radiopostaju“ na kojoj svira pjesma „Ja ne vrijedim“, tada pjesma koju slušam u tom trenutku ne govori ništa osobno o meni, već samo to kakva mi je vibracija, odnosno koju „radiopostaju“ iz Polja Svih Mogućnosti slušam. Tada imam izbor podesiti se prvo na Tišinu Uma, Srca i Tijela (što je potpuno zasebna tema o kojoj ne znam kad ću pisati), onda imam i mogućnost pretraživati različite „radiopostaje“ Svega Što Jest i kad osjetim za neku da je to glazba koju želim slušati, tada se podesim s frekvencijom te „radiopostaje“ i imam priliku tamo se zadržati koliko sama želim i iskušavati drugačije misli, emocije, doživljaje… nego do sad.
Ovo o čemu pišem u svojim tekstovima je nešto što svaki dan iskustveno istražujem i testiram. No, kada sve to pretvaram u riječi, onaj tko o tome čita upija to uglavnom samo na intelektualnoj razini. Ako je netko u nekoj daljnjoj fazi razvoja, može osjetiti i informacije koje ovdje leže na suptilnoj energetskoj razini.
Iskustveno shvaćanje svega ovoga je odluka svakog pojedinca. Nitko drugi nam ne može stvoriti naše iskustvo, osim nas samih, a jedni drugima pritom možemo biti inspiracija, podrška, pomoć, učitelji, učenici…
Za one koje zanima iskustvo suradnje s emocijama, mislima, podsvijesti, energijom, Tišinom… za sva pitanja i dogovaranje termina usluga dostupna sam na putpjesmesrca@gmail.com.