Ovo je tekst o jednoj od ključnih stvari u procesu koji zovem „suradnja s emocijama“. Taj pojam kao da me opsjeda već nekoliko godina na razini koju donedavno nikako nisam mogla shvatiti, pretvoriti u riječi i prenijeti drugima. Razina koja nije mentalna, racionalna, već suptilna, osjetilna – ali ne baš osjetilna na razini pet fizičkih osjetila, nego osjetilna na razini šestog čula (nazovimo to tako). To je razina koja komunicira kroz jezik simbola, prispodoba, priča, usporedbi, ne nužno na razini znanstvenih dokaza i činjenica. Samo zato što nismo istrenirani razumjeti jezik simbola kao jedan od „materinskih jezika“, naša razina svijesti emocije dijeli na „negativne“ i „pozitivne“, „ugodne“ i „neugodne“.

Već neko vrijeme svakodnevno na sebi testiram konkretne korake procesa suradnje s emocijama. I zaista sam uzbuđena zbog svega toga, kao i zbog osjećaja olakšanja jer više nemam dojam da tapkam na mjestu, iznova i iznova pokušavajući nešto bez stvarnih pomaka.

Za potrebe ovog teksta, preskočit ću konkretne korake procesa suradnje s emocijama i dotaknuti se onoga što osjećam kao ključno u cijelom procesu suradnje s emocijama, ali zapravo i u procesu suradnje sa Životom.

Ako se držimo percepcije da je materijalna stvarnost gusta, teška, spora, kruta, prepuna patnje, boli, drame, tragedija… čitanje ovog teksta neće imati smisla. Zbog toga preporučam pogledati barem dio videa na YouTubeu pod nazivom „CYMATICS: Science Vs. Music – Nigel Stanford“ te „Amazing Resonance Experiment!“. Nije potrebno pogledati oba videa od početka do kraja, već barem dio, kako bismo svi u glavi imali istu sliku, jer ovo je tekst u jeziku simbola – u jeziku gdje je sve energija, kao što je govorio i Nikola Tesla.

Ako ljude promatramo u kontekstu energije, svaka misao, emocija, organ, stanica… imaju svoju frekvenciju. Sve što ulazi kroz naša osjetila ima svoju frekvenciju. Sve oko nas i svi mi cijelo vrijeme vibriramo te svojom frekvencijom utječemo na geometrijsku strukturu materije. Također, u svakom trenutku imamo priliku biti u protoku, u skladu s promjenama, jer svaka vibracija s kojom se susretnemo utječe na nas, mijenja nas. No, imamo priliku biti i u otporu od promjene, kruti, nefleksibilni, identificirani za „zastarjeli programski sustav funkcioniranja.“ Upravo taj otpor uzrokuje patnju, sužava percepciju i stvara ovisnost o tumačenju/iskušavanju stvarnosti u frekvencijskoj zoni koja nam je poznata, bez obzira o „(ne)ugodnosti“ te realnosti.

Istražujući taj opipljiviji i konkretniji koncept suradnje s emocijama, došla sam do uvida kako je upravo nerazumijevanje energetske razine funkcioniranja stvarnosti uzrok otpora od promjene.

U dijelu procesa suradnje s emocijama dolazi do trenutka u kojem mogu izabrati „stari program“ zamijeniti „novim programom“ na temelju kojeg se informacije dobivene „izvana“ tumače i povezuju „unutra“. Ako se vratimo na sliku kako se na Chladnijevoj ploči mijena geometrijska struktura kao posljedica promjene frekvencije, „brisanje starog programa“ i „instaliranje novog programa“ je trenutak kada na npr. zvučnom oscilatoru promijenimo frekvenciju. Ploča je prije toga vibrirala na jedan način, a nakon promjene frekvencije na uređaju počinje vibrirati na drugi način. U kontekstu promjene vibracije našeg cjelokupnog Bića, događa se promjena koja fizičku materiju „tjera“ na promjenu geometrijske strukture. I upravo u toj fazi, kada čestice soli/pijeska više nisu u „poznatoj“ geometrijskoj strukturi, a nisu se još sve namjestile u novu, događa se otpor od promjene.

Često imamo priliku osjetiti bol, ukočenost, trnce, žarenje, hladnoću… u fizičkom tijelu ili promjenu energije u emocionalnom tijelu, mentalnim obrascima… zbog kojih se aktivira dobro poznati podsvjesni obrazac „borba/bijeg“, odnosno potvrđivanje izbora nastavka identifikacije sa starim programima, tj. sa poznatom geometrijskom strukturom materijalne razine.

Čini mi se da su to trenuci koji govore: „Sad je prilika u kojoj možeš povisiti svoju frekvenciju“. Dogodi se drugačija vibracija Bića i osjetimo da „gubimo“ tlo pod nogama (staru i poznatu geometrijsku strukturu fizičke realnosti), a nova još nije jasna. I tu prekinemo proces promjene u smjeru u kojem želimo.

Kroz testiranje procesa suradnje s emocijama došla sam do zaključka kako se cijeli proces uopće ne odnosi na probavljanje i transformaciju emocija, već „filtera“/“starih programa“ kroz koje tumačim energiju neke emocije. Kao da ne postoji niska i visoka vibracija emocija, već „filtera“ kroz koje doživljavamo emocije i koji su potpuno zastarjeli, a rekla bih i suprotni ljudskoj prirodi.

Energija svake emocije s kojom sam do sad radila na taj način, dobila je potpuno drugačiji smisao i funkciju kada sam si dozvolila promotriti je bez starih filtera, kao i kad sam si dozvolila proći kroz fazu koju sam nazvala geometrijska reorganizacija, upravo zbog uvida koja je došla u obliku slike Chladnijeve ploče. Sve one emocije koje poznajemo pod nazivom mržnja, ljutnja, bijes, sram, krivnja, zamjeranje i slično, nakon procesa suradnje s emocijama počinjem se pitati zašto tu energiju tako nazivamo i zašto uz te nazive vežemo takav „negativan“ doživljaj stvarnosti.

Od kad sam iskustveno spoznala što znači otpor i kako se osjeti na razini fizičkog, mentalnog i emocionalnog tijela, puno lakše, brže i sve manje osobno promatram ono što se događa unutar mene, što ne znači da manje toga osjećam. Dapače, čini mi se da osjećam više i intenzivnije, ali lakše i otvorenije, sa manje prosudba, misli poput „trebalo bi/moralo bi“ i podsvjesnih petlji iz kojih ne znam van.

Također, odnos između primanja i davanja, uništavanja i stvaranja poprima potpuno drugačije značenje nego prije. Kao da se istovremeno neprestano odvija proces uništavanja (stare geometrijske strukture) i stvaranja (nove geometrijske strukture), primanja nečeg novog u život i davanja, odnosno puštanja onoga što je staro. Doživljaj identiteta postaje pomalo nestalan i manje važan, dok bivanje i otvorena prisutnost za sve što se događa postaju središnji.

I zato… kada sljedeći put osjetiš bol, napetost ili bilo što drugo od čega bi najradije pobjegla i samo želiš da TO prestane, sjeti se slike promjene geometrijskih struktura i zapitaj se: „Jesam li trenutno u otporu prema promjeni? Koja je to promjena prisutna, a ja je odbijam primiti? Što staro pokušavam zadržati, iako mi više ne služi za moje najviše i najuzvišenije dobro?“
P.S. odgovore osluškuj na jeziku simbola i dozvoli si „osjećaj praznine“ – to je prostor u kojem se značenje simbola prevodi u logički i analitički oblik koji poznaješ.