- Renata Ivaštinović
- Pixabay, privatna arhiva
Prateći Food Revolution Summit i predavanja svjetskih stručnjaka koji hrani i zdravlju pristupaju holistički, došla sam do novih, vrlo interesantnih, ali i zabrinjavajućih spoznaja.
Gotovo svugdje u svijetu prehrambeni je sustav postavljen tako kao da zdravlje nije bitno, a zdravstveni sustav tako kao da hrana nije bitna za zdravlje, dok se politički sustav ponaša kao da ni prehrana ni zdravlje nisu bitni. Zapravo, nismo im bitni mi. Bitan je samo novac.
Farmera koji je imao farmu pilića upitali su misli li da su pilići koje on uzgaja sretni.
Odgovorio je: “They are not happy and they are certainly not healthy.” (Nisu sretni i sigurno nisu zdravi.) Zbog neadekvatne prehrane životinje obolijevaju pa im se daju antibiotici. Zbog neadekvatne prehrane ljudi obolijevaju pa im se daju antibiotici. Farmaceutske kompanije zarađuju bilijune na sve bolesnijoj populaciji, a ni prehrambena industrija se ne brine o našem zdravlju, nego kakav će biti rezultat na kraju kvartala. Ostaje na nama da se brinemo o sebi. Usput budi rečeno, farmer iz priče je nakon nekog vremena odustao od farme pilića, a postrojenje je iskoristio za uzgoj gljiva.
To me podsjetilo na knjigu “Reasons to stay alive” (Razlozi da ostanete živi) u kojoj autor Matt Haig kaže: “Svijet je sve više dizajniran tako da nas deprimira. Sreća nije baš dobra za ekonomiju. Kad bismo bili zadovoljni onim što imamo, zašto bi nam trebalo više?
Kako prodajete hidratantnu kremu protiv starenja? Tako da navedete druge da se zabrinu zbog starenja. Kako natjerati ljude da glasaju za političku stranku? Navedite ih da budu zabrinuti zbog imigracije.
Kako ih natjerati da kupe osiguranje? Neka zbog svega budu zabrinuti. Kako ih natjerati na plastičnu operaciju? Isticanjem njihovih fizičkih nedostataka. Kako ih natjerati da gledaju TV emisiju? Kažite im da to ne smiju propustiti. Kako ih natjerati da kupe novi pametni telefon? Dajte im osjećaj da gube korak s vremenom.
Biti miran postaje neka vrsta revolucionarnog čina. Biti sretan s vlastitim “non-upgraded” postojanjem. Osjećati se ugodno s našim neurednim, ljudskim ja, nije dobro za business.”
Zdravlje također nije baš dobro za ekonomiju. Ako malo bolje razmislimo – kad bismo svi bili zdravi(ji), kome bi to bilo u interesu? Biti revolucionar možda nije dobro za business, ali može biti dobro za nas.




