Robert Marinković – Zašto voliš disati život na slamku?

Robert Marinković – Zašto voliš disati život na slamku?

Advertisements
Neki dan  nam je bila prva radionica dahom u prirodi, u velikom gradskom parku.
 
I dalje se čudim koliko ljudi bira ne disati.
Nešto tako nužno, sveprisutno, moćno, transformativno, besplatno.
Naravno, svi mi dišemo. Onako kako i živimo.
 
Često na jedvite jad, parcijalno, potisnuti, nesvjesno, čisto da se protisnemo kroz dan, tjedan, mjesec, život.
Ne bi mene čudilo što ljudi ne žele raditi sa dahom kada ne bi bila potpuna pandemija anksioznosti, depresije, odcjepljenosti od sebe, disocijacije, napetosti, sputanosti, stresa, bolesti, blokada, nemira, neintegriranosti, potisnutih emocija…
Dakle hodam svijetom, oko mene skoro svaki čovjek živi na 3% pluća i života,
a kad im kažeš da može vježbati dah i s dahom u neviđeno kratko vrijeme
unutar sekundi i minuta postići drugačije stanje tijela i duha – nekako im preleti iznad glave. Mnogi vjerujem i pomisle, a vidiš zanimljivo, zanimljivo…budem možda jednom nekad…. i tako prođe još jedna jesen, još jedno proljeće…
 
Svi mi koji radimo s dahom ili bilo kojom drugom tehnikom, borimo se sa dosljednošću, upornošću, razvojnim krizama. Zašto? Jer dio nas želi biti na starom putu, u staroj muci, u starom obrascu – jer svi stari obrasci imaju svoju logiku, smisao, povijest, obrazloženje, pa nerijetko i krivca. Oni su identitet s kojim smo se nehotično poistovjetili.
A dah? Dah je priroda, dah je naš nesvjesni um, dah je proširivanje kapaciteta, pročišćenje, poziv ka slobodi, dah je cjelovitost tijela u duhu, dah je vjerni ritam stvorenog svemira, dah je priroda prirode: najmanji opažjlivi ciklus u stvorenih bića.
 
Udah je Jang, svjesni napor, djelovanje, namjera, ekspanzija, proljetni ekvinocij
Izdah je Jin, otpuštanje, nesvjesno, prepuštanje, vraćanje sebi, sažimanje, jesenski ekvinocij, zima
Na mnogim radionicama izvlačim za cijelu našu grupu jednu ARTHETIP terapeutsku karticu, kao kolektivnu temu/poruku za sve nas prisutne koji se okupimo.
 
Na prvoj radionici u PRIRODI, po prvi puta izvukao sam karticu MAJKA PRIRODA! Wow, doista čudesno. A opet, tako dosljedno. Bilo koju karticu iz skupine izvlači naš nesvjesni um iz špila koji je svjesnom biću posve nevidljiv.
 
Nadam se da će se više ljudi okrenuti radu sa dahom, posve je kontraintuitivno da samo 0.2 – 0.5 % ljudi na svijetu koristi jedinu autonomnu živčanu funkciju koju može svjesno kontrolirati, dok ostali sjede i ne vide da ionako moraju disati, samo to biraju činiti nesvjesno.
Draga sestro, dragi brate – Pridruži se evoluciji i vrati se prirodi!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements