Korov voli imitirati ljekovite biljke. Sličnog lista, čak i cvijeta, vrlo često može zavarati ljude. Pa onda istinski znalci ili ljudi s nekim iskustvom mogu razlučiti što je ljekovita biljka, a što je korov.
Tako je i u ljudskoj prirodi. Ego imitira svijest i samosvijest.
Vrlo često ćemo vidjeti samosvjesnu osobu i pomisliti da ima veliki ego. Slično tome ćemo za nekoga tko ima veliki, napuhani ego, misliti da je svjesna i samosvjesna osoba.
I opet će nekome znalcu ili osobi s bogatim iskustvom s ljudima biti jasno što je što. Što je korov, a što je ljekovita biljka…
Ne moramo se bojati zavaravanja. To je pojava koja nas uči i osvještava kako razlikovati korov od ljekovite biljke.
Korov, ma kako bio zamoran, dosadan i invazivan, ima svoju svrhu.
Sjećam se svog cvjetnjaka, kojeg je doslovce “pojela” pirika (dosadni puzajući korov, koji se teško iskorijeni), jer me nije bilo oko mjesec dana i nisam pljevila.
Podosta se cvijeća sakrilo u piriku, zemlja se nije preduboko isušila i kad sam popljevila, ostalo je podosta željenih biljaka.
Sunce je bilo jako, nije bilo puno kiše i da nije bilo korova, sve bi se posušilo…
Tako, eto, i korov ima svoje dobre strane.
Baš kao i ljudi. Nisu baš svi 100% ni korov ni ljekovite biljke.
Svi su tu negdje. S nekom svrhom.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
