Živjela san i surađivala godinama s emocionalno glupim ljudima. Uz emocionalnu gluhoću i sljepoću dolazi i socijalna i duševna neinteligencija.

To su ljudi koji su u maloj sferi ljudskosti. Imaju egoizam, egocentrizam i narcisoidnost u dobrim količinama… Nekad vidljivim, a nekad nevidljivim, skrivenim ispod “pasa”.

Mučila sam se neko vrijeme sa strahovima što takvi debili mogu izazvati stres mojim najmilijima. To sam prošla i postala vrlo ravnodušna prema takvima, ali indirektno sam bila vrlo uznemirena. Nije to proisteklo iz nevjere prema bližnjima, već iz moje nesigurnosti i straha, iz svojih vlastitih trauma.

Ovih se dana oduševljavam inteligencijama predivnih bića koje sam rodila. Genijalni su. Ne mogu se oteti vlastitom egu i oduševljenju koje mi moji bližnji proizvode.

Šutim i u sebi cvatem… Ipak ovim svijetom vlada inteligencija u svim svojim oblicima. Ma kako izgledalo…

I shvatila sam da ne trebam imati strahovanja za svoje najmilije. Ipak su oni produkt Božanske inteligencije….

Pajaci se kreću onako kako im se konci kreću. A oni što s Bogom popričaju svaki dan, idu naprijed…

Kad se dosegne ta sfera, u kojoj se razumiju i shvaćaju životni zakoni, za njih se ne treba brinuti. Ispričat će lijepu, pametnu i divnu duševnu priču.

I ništa ih ne može svratiti s njihovog Puta.

Većina mog života je Mir. Jedan je dio nemiran zbog onih za koje se smatram odgovornom. A onda svi oni, za koje imam brigu, pokažu da su moji strahovi totalno neopravdani i nemaju vezu s njima.

Bitno je da su oni sretni i svoji.

Blagoslov s Nebesa…