Čovjek može biti prazan u nekom svom unutarnjem području i imati “gladne rupe”, koje je nemoguće nahraniti izvana. To može biti nedostatak vjere u sebe ili u život, može biti nedostatak samopouzdanja ili samopoštovanja i prisutnost neljubavi prema sebi.

To može biti devijantan i destruktivan stav prema sebi i drugima, prema samom Životu. To može biti nakupina negativnih emocija koje se ne žele otpustiti, već se gomilaju i talože i uništavaju sve zdravo u čovjeku.

Čovjek to pokušava nadoknaditi izvana. Ispunjava te “gladne rupe” s hranom, pićem, opijatima, seksom i novcem, materijalnim stvarima. Puni ih gdje god stigne i kad god ima priliku. Te “gladne rupe” nemaju dna. Nemoguće ih je ispuniti izvana.

Takav je čovjek vječito gladan i u potrazi za prilikama da se ispuni. I vječito ostaje gladan.

Dobiva mrvice i trenutna prazna zadovoljenja, koja zove srećom. Takvi ljudi dokazuju se i pokazuju pred drugim ljudima tražeći njihove potvrde, jer ih ne mogu naći u sebi. Traže one “aha- momente” u kojima im netko ili nešto na trenutak nahrani ego.

Neki od tih ljudi postaju agresivni i love prilike u kojima će se pokazati moćnijima od drugih. Život im se svodi na traženje stvari, ljudi i pojava koje će ispuniti njihove praznine. I nikada u tome ne uspijevaju.

Kada čovjek shvati da se unutarnje “gladne rupe” mogu ispuniti jedino iznutra, u njega se uvlači mir. Nazire način kako se ispuniti. Počinje uviđati što je stvarni uspjeh i da se ne treba prema van dokazivati.

Ispuna dolazi iz promišljanja, iz srca i duše. Tu su sve snage i sva bogatstva. Stvarajući iznutra prema van, dolazi do stvarnog izvora svih resursa života. Shvaća da je vanjski uspjeh uvijek posljedica unutarnjeg uspjeha. Shvaća da vanjski uspjeh vrlo brzo nestaje, ako nema korijen u unutarnjem uspjehu.

Materijalno i fizički je propadljivo. Izvanjsko se pojavljuje i nestaje. Sve ono što unutar sebe uspijemo jest trajno. Svaka izvanjska stvar je laž i iluzija, ako nema uporište u našem unutarnjem.

Ovaj je život vrlo kratak. Imamo određenu količinu vremena koju možemo potrošiti na prave i istinske stvari, a možemo je trošiti na stvaranje iluzija i izvanjskih slika. Prepoznajemo i razlučujemo te stvari, između ostalog, prema dubokom osjećanju koje imamo u vezi toga: jesmo li ispunjeni i radosni? Ne sretni, jer osjećaj sreće često ide iz ega i kratko traje. Pravo ispunjenje i prava radost idu iz duše. S vremenom se naučimo i prepoznati taj duboki, stvarni osjećaj.

Mi smo znanstvenici življenja. Puno se života ulaže u razne pokušaje i istraživanja. Život se promatra i živi. Osluškuje se i isprobava. Sami sebi budemo pokusni zamorčići. (NAPOMENA: drugi nam ljudi nikako nisu zamorci: to je u najmanju ruku bezobrazno).

Doziranje određujemo sami. Možemo ne uzeti s trpeze života, a možemo se i predozirati.

Pronaći pravu mjeru je umijeće življenja. Znat ćemo prepoznati pravu mjeru. Jako je bitno kako čovjek sam sebe vidi. Tako mu i jest u životu. Može se vidjeti lažno, a može i stvarno. Samo iz stvarnog viđenja može napredovati. U iluziji se tone i propada.