Ipak, kad neku osobu voliš i izaziva u tebi lijepe emocije, onda suprotnosti budu prihvaćene. Jednostavno su tu, ne želiš da nestanu ili se pretvore u nešto drugo.

Osjećaj ljubavi i ugodne emocije izlaze iz nas. Mi ih stvaramo. Drugo ljudsko biće je samo “okidač”, poticaj da osvijestimo ono što imamo u sebi. Ista stvar je s onim neugodnim emocijama.

Svi ti ljudi koje volimo ili ne volimo, naš su putokaz. Putokaz u samoga sebe. Mi sebe jako malo poznajemo.

Život nam onda stvara ogledala.

Imamo izbor pozabaviti se s time i s određenim dijelovima samoga sebe. Spremnost na to govori o zrelosti na svim razinama. Umno, emocionalno i duhovno zreli ljudi, spremno ulaze u takvo istraživanje. Spremni su se gibati. Shvaćaju da mogu odgoditi neke stvari, ali da potpuni bijeg ne postoji.

S ovog se mjesta nećemo maknuti, nećemo napredovati, dok ne riješimo većinu takvih odnosa i dok ne istražimo većinu vlastitog bića.

Zadaci mogu biti vrlo teški, ali dobra je vijest da nisu nikada nerješivi. Oni su kreirani s onom težinom s kojom se možemo nositi.

Sve ide u svoje vrijeme.

Pomalo urotnički, život nas postavlja u isti prostor i vrijeme upravo s onim što nam je potrebno. Život će iskoristiti obitelj, posao, prijateljstva, partnere i čak “slučajne” ljude u našem životu, ne bi li nam dao priliku da rastemo kao ljudsko biće.

Možemo to prigrliti ili voziti slalom. Ovisno o našoj spremnosti i zrelosti. Ozbiljnosti i odgovornosti.

Možemo se i dogovoriti s vlastitim življenjem. Ono je fleksibilno. Ali, nas neće poštedjeti.

Pa kad nam je dosta, život će donijeti drugačije ozračje. Dat će nam ono što duša treba.

Zahvalnost i prihvaćanje toga znači da napredujemo. Ljutnja i kuknjava nas baca na nižu razinu. I ponavlja obrazac. Vrlo često još teži obrazac od prethodnog.

Sve u svemu, rješenje donese Ljubav.

Ljubav prema sebi, Stvaranju, Životu i svojim suputnicima.

Rješenje donosi upornost i volja da sami sebe upoznamo.