Možda i razgovaraju, ali o nekim trivijalnostima, nevažnim stvarima, a nikada o svom međusobnom odnosu.

Mnogo sam se puta pitala zašto je to tako, zašto moje nastojanje da “raščistimo” i rasvijetlimo stvari i cjelokupni odnos, naletavaju često na zid.

Negiranje negativnosti.

Kad pomnožimo dva negativna broja, dobijemo pozitivan rezultat.

Tako je u matematici, ali nikako i u međuljudskim odnosima…

Naučila sam da je ispod “krivih” ponašanja i komunikacija, sakriven strah.

Strah od istine, od drugog ljudskog bića i strah od samoga sebe.

Iako su pojave i situacije samo uvjetno i zavisno negativne, ljudi se boje čuti nečiju istinu, jer bi po njih mogla biti vrlo neugodna.

Nitko ne želi dirati u prljavštinu ili neku trulež, jer je gadno i smrdi.

Ali da bi očistili neku prljavštinu ili trulež, moramo dirnuti u nju i primiti se posla.

“Stvari” između ljudi se očiste komunikacijom. Izmjenom informacija, izražavanjem svojih misli i osjećaja, nakupljenih emocija i prihvaćanjem i uvažavanjem svega toga.

Doživjela sam često “zid”, kad bih izrazila nekom ljudskom biću da me je povrijedilo ili uvrijedilo riječju ili postupkom, i to je ljudsko biće negiralo MOJ doživljaj i automatski bi tražilo moje greške i narodski rečeno: nabijalo mi ih na nos.

Jasno mi je da ljudi reagiraju na neku akciju, da se mnogi drže mota: “Kako ti meni, tako ja tebi.”, ali na taj se način malo toga riješi na duševnoj razini.

Moram priznati da se u meni, na taj način, kao posljedica, kao reakcija na takvu vrst komunikacije, nakupila i ljutnja i odbijanje takvog ljudskog bića, na mnogim poljima.

Ako je tu bila prisutna ljubav, na bilo koji način, nakon nekog vremena, mogla sam svečano izjaviti da tu ljubavi više nema.

Prestala bih tu osobu voljeti ili bih uništila bilo kakav potencijal za bilo kakvom ljubavi.

Drugim riječima, s takvom osobom više nisam htjela imati nikakva posla.

Kroz vrijeme bi se sve nakupljene, negativne emocije raspale i nestale bi, ali moj doživljaj i mišljenje o toj osobi je bilo poprilično loše.

Definitivno, na taj način, ne bi uspjeli ništa raščistiti.

Sa stanovišta duše, tako se stvara duševna nit, kroz koju teče loša energija, iako fizički dvije osobe nisu blizu i ne komuniciraju.

Tako se stvara karmička ovisnost i život se pobrine da tim dvjema osobama upriliči neki novi susret i time pruži mogućnost čišćenja.

Jednom me prilikom danima jako bolio trbuh. Shvatila sam da uzrok toj boli nije ni hrana ni moj ženski dio tijela. Naizgled, nije bilo fizičkog uzroka. Nazvala sam prijateljicu i upitala je, ima li kakvu ideju, što je uzrok toj neobjašnjivoj boli.

Upitala me tko mi prvi od mojih bližnjih pada na pamet. Automatski sam izgovorila ime svoga prijatelja. On je bio na energetskom tretmanu kod nje prije nekog vremena i ona je uočila njegov duševni problem.

Radilo se o nakupljenom bijesu, koji on jako dobro kontrolira, ali kad mu postane neizdrživo, na duševnoj se razini prikopča na nekog bližnjeg i isipa višak bijesa u tu drugu osobu. To radi nesvjesno, jer nema konkretan dodir s vlastitom dušom i više je okrenut fizičkom svijetu (poprilično materijalist, hedonist i izražene seksualne energije, blago promiskuitetan).

Moja mi je prijateljica preporučila molitvu u kojoj zamolim za rezanje duševnih veza s njim.

Posljedica te molitve, par puta dnevno, kroz par dana, je bila nestanak moje boli, pojava olakšanja i smanjeni kontakt s njim. S vremenom je kontakt i potpuno iščezao.

Bilo mi je zanimljivo, što nisam ni u jednom trenutku zažalila nad tim prekidom, iako sam s njim bila u jako lijepom odnosu. Ali to je ono ispod površine, što se dešava, nismo toga ni svjesni, a jako, jako je važno. Danas mi je to najvažnije.

Ta epizoda mi je uvelike pomogla i s daljnjim kontaktima s osobama, s kojima sam osjećala niže vibracije, nelagodu ili netrpeljivost.

Režući duševne veze, čistile su se i negativne emocije, koje sam usmjeravala prema tim osobama.

Kako treba osvještavati negativu, koju gajimo prema nekim ljudima, tako se je treba i rješavati. Odraditi je osvještavanjem, sagledavanjem uzroka i posljedica, ako je to uopće moguće, zatim otpustiti i dati na reciklažu. Ako bježimo od te negative i negiramo je, ona ne nestaje, već se deponira u nama u obliku truleži.

Najbrži način čišćenja odnosa jest komunikacija. Tako se održava zdravlje tog odnosa i osoba, koje su u tom odnosu.

Kada to nije moguće, treba samome sebi pomoći rezanjem duševnih veza, čišćenjem svoje strane, jer samo to i možemo.

Druga strana, odnosno druga osoba, jednakopravno odlučuje o sebi i hoće li očistiti odnos prema nama. Teško da je mi možemo na to natjerati. Vrlo često zato, jer ona toga i nije svjesna i nema pojma o čemu se radi.

Dolazimo u odnose s ljudima koji imaju s nama nešto zajedničko, ali generalno gledajući, mogu biti jako različiti od nas.

Po shvaćanjima, uvjerenjima, stilu života, ukusu za stvari, pojave i ljude. S takvima je teško naći zajednički jezik i često se uopće ne razumijemo.

Sagledavanjem sebe i osvještavanjem tko smo zapravo, činimo za sebe i određenu zaštitu od drugačijeg.

Na taj način prestajemo biti i vampiri i hrana za vampire. Izlazimo iz bilo kojeg vida vampirizma.

Definitivno je potrebno da se bavimo sami sa sobom, čistimo, kristaliziramo svoje biće i da se ostavimo bavljenja drugim ljudima.

Drugi ljudi su tu da ih prihvatimo takvima kakvi jesu, da ih nemamo želju mijenjati ni na koji način i da zdravo razumski odlučimo, koliko ćemo biti u interakciji, komunikaciji i gdje su zdrave granice tog odnosa.

Jednom, prije par godina, dok sam se izuzetno mučila u jednom odnosu, moja mi je prijateljica rekla: “Sandra, počni se baviti sobom.”

Tada je stvarno nisam uopće razumjela, ali sam tu rečenicu zapamtila, umom, srcem I dušom. To su TE neke ključne rečenice, na raskrsnicama života.

Sad shvaćam, na što je konkretno mislila.