U mom životu postoje entuzijasti, sanjari i anđeoske duše, koje su, kao nekom greškom, spuštene u ovaj svijet. A poslane su, od samog Života, da unesu svjetlost u tamu. Ne zamaraju se isticanjem, ego tripovima i nisu cirkusanti života. Nisu ni licemjeri niti im je stalo do vanjske slike. To su jednostavno posebni ljudi, koje je i Tvorac zagrlio i štiti njihovu esenciju od gubitaka i od prljanja.

Osjetim prema njima čistu Ljubav i povjerenje. Počašćena sam njihovom prisutnošću. Većina ljudi “glanca” vanjsku sliku i ne shvaća da je vanjska slika samo zrcaljenje njihove nutrine.

Kad ljudskom biću dođe takva spoznaja, u srce i um, to povuče i stanje odgovornosti.  Odgovornost prema onome što jesmo i kakav je naš život i da smo mi to sve stvorili. To je teško prihvatljiva istina. Ali prihvaćanjem te istine o odgovornosti, doživljava se oslobođenje, dobije se nada i počnu se događati ta mala, svakodnevna čuda.

Zatvori se neki krug, na temelju svega do sada, skupe se određena iskustva i opet se dođe tamo na početak. Ali s jednom velikom razlikom: sada se zna kime i čime treba biti okružen.Stvorimo svoj mali svijet, koji obogatimo svjetlom, zaštitimo ga i puštamo u njega samo one koji nam odgovaraju. Gradimo ga, odgovorno, svjesno i savjesno. I imamo pravo zabraniti ulazak tame u tu sferu. Taj veličanstveni NE je velika zaštita. Jednako, kao i DA pravim ljudima i pojavama.

Moj mali svijet uređujem ja. Čistim ga, perem, premještam, bojim ga i punim zvukovima i mirisima. Svoje duše. U njega mogu ući samo meni slični. A pred vratima trebaju ostaviti svoje prošlosti, frustracije i komplekse. Svi imamo u sebi i dobrog i lošeg.

Poštovanje je, kada ulazimo u nečiji mali svijet, ulazimo kao da smo došli na sveto mjesto. Jer to i jest sveto mjesto. Poštovanje sebe je, kad svoj mali svijet zaštitimo i puštamo u njega samo one koji nose darove Ljubavi.