Možemo mi javno misliti ovo ili ono, procjenjivati razne situacije i ljude umom, vagati, zbrajati i oduzimati, kalkulirati… Možemo mi izgledati ovako ili onako, imati i činiti sve i svašta. Govoriti ovako ili onako. Stvarati neku sliku o sebi za koju mislimo da je idealna za današnji svijet. No, sve je upravo to – samo slika, a ne stvarnost.
Da, povjerovat će toj slici svi oni koji su svoj svijet ograničili na formu, samo na fizičko, samo na ono oku vidljivo i uhu čujno, povjerovat će oni koji su svoje životnu filozofiju sveli na “u se, na se i poda se”.
Oni kojima trebaš dati jesti, piti i dobro ih poseksati. Prazne su to ljušture s vrlo malo kreativnosti. Oni uzimaju i ne stvaraju puno… čim im nedostaje nešto od toga, postaju čangrizavi, dosadni, često i opaki. Govoriti tim neljudima o pravim ljudskim vrijednostima isto je kao i vikati na zid da se pomakne… Sve je uzalud.
Prave se stvari događaju na puno dobljim razinama, na finim razinama, ispod površine i to onim ljudima koji su shvatili što je život, a pravi život ne treba glumce, već stvarne iskrene ljude koje se ne boje biti svoji.
Igra energije…
Kada ljudsko biće počne registrirati i uočavati igre energije, mijenja se njegova ili njezina percepcija svijeta.
Postanemo kao kitovi koji putuju samo njima vidljivim morskim putovima, koji su na “sigurnim” frekvencijama pa se skupljamo kao pčelice na med.
Neki “to” jednostavno imaju u sebi. Rođeno ili životom građeno, nije bitno…
Na svjesnoj ili nesvjesnoj razini, ni to nije bitno, jer stvari se događaju.
Ne treba ništa forsirati. Ovdje nema glume i glumatanja i tereti se usput ostavljaju kao baloni koji se rješavaju balasta da bi bili bliže suncu.
Shvatiti kako imamo izbor biti na mjestu gdje smo “svoji”, gdje je konstruktivno, gdje se stvara, gdje je ugodno i toplo, uvelike daje ljudskom biću, onu namijenjenu mu sudbinu. Onu, u kojoj se raste, pleše, u kojoj se sve doživljava duboko i široko i gdje duša raste, diše punim plućima. Bez sputavanja, zarobljavanja i uzaludnog služenja krivim ljudima.
Samo zatvori oči. Dotakni sve prstima. Pročitaj sve na svojoj koži. Promatraj svoje reakcije na koži, u umu, u srcu, u trbuhu. Osjeti život, ideš li gore ili dolje. Nije teško.
Uz malo vježbe, sve se češće nađeš na tim toliko posebnim mjestima gdje se slobodno diše i gdje ima prostora za raširiti i rastegnuti krila, jer takvi prostori su istinski stanovi naše duše i našeg tijela, a ne zatvori.
