Postoje neki ljudi koji konstantno potvrđuju narodne poslovice. Iznova i unedogled. Ne mo’š fulat….
Između crte neznanja i znanja postoji područje učenja. U tom području smo svi, pa se približimo malo crti znanja, malo crti neznanja. Malo plivamo, ronimo, čak i zaplutamo i uspijemo se održati U i NA životu.
Ipak postoje i oni po kojima možeš brojati i nabrajati narodne poslovice unedogled.
Ne osuđujem. Ne zovem ih više ni glupima, ni ograničenima ni tvrdoglavima. Jednostavno nemaju neke čipove u sebi.
Neznanje nije glupost. Neznanje postaje glupost, kad je čovjek potpomogne s tvrdoglavošću i umišljenošću da je posebniji od drugih ili najpametniji na svijetu i da će prevariti ljude, Život i Boga.
Poslovice kao što su “tko pod drugim jamu kopa, sam u nju padne”, “došla cica na kolica”, “pazi što želiš” i još mnoge, budu potvrđene i shvaćene kroz vlastita i tuđa iskustva. Ili barem prepoznate.
Skloni smo prepoznati točnost poslovica više kroz tuđe živote nego kroz vlastiti, jer samima sebi ne želimo priznati neke stvari. I najmanje smo iskreni prema sebi.
Ipak, ako malo otplutamo od vlastite tvrdoglavosti i postanemo iskreniji prema sebi, krećemo se lakše i brže prema Znanju.
Onda si ne moramo potvrđivati iste narodne poslovice iznova i iznova i u nedogled.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
