Dijeljenje ljudi u neke frakcije nije u redu. Čim razdjeljujemo, služimo samo dualnosti ovoga svijeta.

Ali! Uvijek taj “ali”… U nekoj mjeri je “ali” itekako potreban. U smislu svjesnosti tko gdje stoji, čemu pripada i koji mu je životni moto. To određuje što i koga ćemo pustiti u svoj život.

Tako, da sam, okrutno i bezobrazno, smatrajući da na to imam pravo, podijelila ljude na dvije frakcije.

Prva je ona, gdje su ljudi koji su svjesni da stvaraju svoj život, sudbinu i samoga sebe, s odgovornošću zrelog ljudskog bića i oni koji znaju reći “ne”, svemu onome što bi ih moglo uništavati i degradirati.

Druga frakcija su oni koji ovise o okolini i oni koji smatraju da je sreća u drugim ljudima i da su im drugi ljudi dužni služiti.

Druga frakcija su oni koje definitivno treba maknuti iz svog postojanja. Jer je njihova namjera da im služite. A, nisu ni nemoćni ni bolesni ni stari. Jednostavno, samo su beskrajno bezobrazni. Nemaju empatije, nemaju socijalnog ni emocionalnog “čipa’ u svojoj osobnosti.

Srećom, svi smo dobili pravo na IZBOR.

I to pravo trebamo iskoristiti.

Sposobnost prepoznavanja prve ili druge frakcije jest naš spas.

Uvelike pomaže da napredujemo sami sa sobom.

Ljudi su okrenuti uspjehu među ljudima. Ali najveći je uspjeh kod samoga sebe. Nema većeg. Posljedica toga je zadovoljstvo i elan sa samim sobom. Inspirirani smo vlastitim životom.

Odbijanjem ljudi koji traže sreću u drugima, samome sebi činimo vlastitu uslugu, ali i njima. Ako shvate, a tu i tamo se i nađe inteligentna osoba, koja to može shvatiti, dobiju poticaj da budu odgovorni za sebe.

Zato, ne zaboravimo osnovno i Bogom dano pravilo: “svatko je odgovoran za sebe”.