Moram priznati da mi je NE bio vrlo neugodan kad bih ga morala izgovoriti.
To se uglavnom događa ljudima koji su bili poslušni kao djeca.
Roditeljima nismo smjeli proturječiti.
Sadržaj posta
Barem moja generacija… Niti profesorima. Nekako nismo smjeli proturječiti odraslima.
Danas su djeca drugačija. Mnoga nisu poslušna…
Postoji sfera, u kojoj je NE poželjan, potreban i bez ustupaka, bez “ali” ili nekakvih sumnji u pozitivnost.
NE je riječ koja može spasiti sudbine, riješiti nas eventualnih trauma i staviti nas na pravi put.
Svakodnevno se susrećem s izgubljenim ljudima. Oni, koji ne znaju i ne vjeruju u vlastitu snagu i vrijednost. To su vrlo opasni ljudi. Vrlo često ih nije ni najmanje briga za druge. Vjerojatno im je samo stalo da nahrane svoj ego, da prevare sudbinu i da izbjegnu potrebne životne lekcije. To su uglavnom prevaranti svih oblika (varaju sebe ili druge ili Život ili Boga).
To su razno razni emocionalni, umni, duševni i energetski vampiri. Zalijepe se tamo gdje mogu. Za onoga tko im to dozvoli.
Naš odgoj iz sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća (još smo živi), uvelike doprinosi izostanku riječce NE.
Ni jedan se živi stvor nije rodio s tom predivnom i prijeko potrebnom riječcom NE. Sistemi, svijet i umjetna sila (koja vlada tisućljećima) nas tjera i želi da za nju nikada i ne saznamo.
Nedostatak riječi NE nas kastrira umno, socijalno, emocionalno i duševno.
