Život svakodnevno pruža priliku da se makne pokoji sloj oko srca. Ponekad se život mora poslužiti i s dramatičnim događajima i doživljajima. Posluži se s nečim što boli. U takve se situacije uvučemo, jer vidimo spas, oslobođenje, zadovoljstvo ili neku sreću.

Ishodi mogu biti svakojaki… Kad se jednom srce otvori, kad se probiju slojevi te zaštite, u cjelokupnom ljudskom biću se dogodi promjena. U mentalnom, emocionalnom, fizičkom i duhovnom smislu.

Ta otvorenost privuče različita iskustva, koja onda drugačije percipiramo. Dešava se suočavanje i lakše nošenje s mnogim emocijama. Otvoreno srce rješava mnoge emocije, koje se pojave, brže i zdravije. Zatvoreno srce deponira emocije unutar ljudskog bića i onda u njemu trunu, mijenjaju svoj oblik, svoju vibraciju, pretvaraju se i spajaju s dubokim, nepriznatim i neosviještenim strahovima.

Otvoreno (ili bar djelomično otvoreno) srce pita, zašto se pojavila neka emocija i traži odgovore. Zatvoreno srce je proguta i drži kao otrov u sebi. Utiskuje se u dušu, kao sjena, uz mnoge izgovore.

Mnogi ljudi drže emocije u sebi, kao blago. U ovom tupom i jadnom vremenu, poneki ekstremi su sretni, da imaju bilo kakvu emociju, jer je to pokazatelj da su ipak ljudska bića. Onaj, koji je otvorio srce, teži stanju Ljubavi. Emocije shvaća kao alarme i pokazatelje vlastitih dijelova koje treba iscijeliti. Nosi se s emocijama, promotri ih, vidi njihovu svrhu i koristi se njima za sebe. Ne nameće ih i ne istovaruje u druga ljudska bića. Ne opterećuje ni sebe ni druge.

Što je srce otvorenije, to više života ulazi u ljudsko biće i to mu se više događa ono što mu je namijenjeno za njegov rast i razvoj. Mnogi odrasli, naizgled zreli ljudi, unutar sebe su samo bolesna nezrela djeca. Plod života, koji nije bio na suncu, vjetru, kiši, nije dobio hranjive sastojke od stabla, narastao je, ali ostao zelen, bez slada i bez zdrave boje zrelosti. Bez sočnosti.

Njegov je okus kiseo ili gorak i nema mirisa. Sa zatvorenim srcem se ne mogu upiti blagodati života. Sve prolazi pored njega, kao vjetar, nema boja, okusa ni mirisa… Ljudi se boje otvoriti srce. Ono je mekano, nježno i sklono povredama. Tako misle. Ljudi ne shvaćaju da je srce žilavo, uporno i snažno.

Ne shvaćaju da ono stvara predivnu, bogatu i neprobojnu zaštitu cjelokupnog ljudskog bića, od lošeg. Otvoreno srce daje čovjeku mudrost i sposobnost prepoznavanja, što jest, a što nije za njega. Informacije koje duša šalje kroz srce, jasnije su i razumljivije, ne prolaze kroz mentalne i tvrde emocionalne filtere. Mentalni i emocionalni filteri su strah, sumnje, potreba za izvući neku korist i još štošta… Informacija, provučena kroz te filtere, postaje izvitoperena, mijenja smisao i ne ispuni se prava svrha, zbog koje se informacija poslala.

Dok se srce otvara, dok se miču slojevi tih zaštita, čovjeka boli. Da se bol ne bi deponirala u čovjeka, služimo se oprostom. Sebi i drugima. Služimo se razumijevanjem i shvaćanjem. Sebe i drugih. Pomirenjem. Sa sobom i s drugima. Prihvaćanjem. Sebe i drugih. Zahvalnošću. Životu, sebi i ljudima.

Naš um može rasvijetliti prošlost i otpustiti je ili je može neprestano vrtjeti, iznova i iznova i tako pojačavati nakupljene emocije. Izbor je naš. Proces otvaranja srca traje. Treba vremena. Treba uranjati u sebe i priznavati samome sebi tko smo i što nosimo u sebi. Bez osude. Srce se ne može otvoriti, ako si to ne priznamo.

Srce se ne može otvoriti, ako išta i ikoga osuđujemo. Ako i dalje zamjeramo i ne praštamo. Krivica, osuda, zamjeranje i neopraštanje su kao crne rupe, u koje upadamo i ne vidimo svjetlost. A srce se otvara samo na svjetlosti. U transparentnom području istine i prihvaćanja istine.

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.