Mnogo sam se bavila pojmom Ljubavi. One kozmičke, univerzalne. Kad sam je jednom nebeski osjetila, ni jedan osjećaj, ni jedna emocija ili doživljaj joj nije bio ravan.
Ne mogu je dovoljno opisati.
Ni jedna pjesma ili priča ni jedan moj predugačak i predosadan tekst je ne može dočarati. Mogu pričati o uzrocima i posljedicama, poticajima ili trenucima u kojima je najjača, ali to se, zapravo ne može opisati.
Znam da je svemoguća. Znam da ozdravljuje, jer jedino tako mogu objasniti da sam danas zdravija, nego li prije npr. deset- petnaest godina (tada smo bila u totalnoj zdravstvenoj komi…).
Znam da donosi mir, pomirenje i rješavanje loših emocija, otpuštanje i promjenu. Osvjetljavanje tame i prihvaćanje smeća koje nađemo u toj tami. Pokreće sve. Pokreće životnu silu i donosi odluke da maknemo sve lažno i licemjerno iz života…
Ali dosta o njoj.
Upoznala sam i neljubav. Ogavna je. Odurna, nemoćna, jadna, skučena i razarajuća. Neljubav baca čovjeka u kanalizaciju, u mržnju i bol. U neljubavi nema nadahnuća. U njoj je propadanje, bolesno samozadovoljstvo i egoizam. U neljubavi je uzaludno čekanje promjene, a uporno hraniš istu nezasitnu zvijer.
U neljubavi se “ne” pojavljuje na mjestima gdje bi jedino bilo logično “da”.
U neljubavi je puno zahtijevanja, očekivanja i traženja. U neljubavi se pojavljuje osuda, čak i nad činom ljubavi.
Dok si u tome, nemaš pojma da si u tome. Misliš da je ljubav ili joj se nadaš. Da će se odnekud pojaviti sama. Ali neće. S vremenom nestaju tragovi ikakve ljubavi i poštovanja.
I jedno se jutro probudiš s pitanjem “što je ljubav?”
A probudi te ljubav. Bez uvjeta, traženja i bez očekivanja. Pojavljuju se želje, ali ne tražiš njihova ispunjenja. Zanimljivo…
Život se pobrine za svakog od nas. Ako nešto ne znaš, a želiš znati, život te zatrpa znanjem.
Daje ti prilike. I zaista, treba samo tražiti. Tko traži, taj dobije.
Ne na pladnju. Ne na silu. Često je to saznanje o ljubavi upakirano u najobičnije, svakodnevne stvari i pojave. Ljude. U tebe samoga.
Kad se odlučiš za ljubav i samo ljubav, sve neljubavno otpadne.
I istina dobije neki drugi oblik.
A onda samo promatraš promjene u vlastitom životu.
Onog trenutka kad ti prestane biti žao vremena utrošenog na neljubav, dobio si veliku bitku protiv neljubavi.
I onda možeš krenuti dalje…
