Ljudi koji Dobrotu poistovjećuju s glupošću su ljudi vrlo niske svijesti. Tu, trenutačno, nema nikakve pomoći. To su ljudi koji će vam, bez savjesti, zariti nož u leđa. Tako će izgubiti u vama ikakvu mogućnost da im učinite nešto dobro. DOBRO. Bilo što. Jedan beznačajni, neprimjetni ljudski, dobri potez može okrenuti njihovu sudbinu u bolje sfere.

Ali, oni su j…. škorpioni, koji će upiknuti žabu, koja ga nosi preko nabujale rijeke pa će oboje umrijeti. Jer je to u prirodi škorpiona. Toliko ne mogu protiv svojih niskih strasti i svoje loše prirode, da su spremni umrijeti, da bi ostali dosljedni zlu.

Agresija protiv agresije donosi multipliciranu agresiju.

Treba držati do sebe i svoje Dobrote. Treba je štititi. Možda i okrutnošću. Grozno, zar ne? Ali, ja, na ovom postojećem nivou svijesti, ne znam drugi način. Isprobala sam mnoge dobre načine, načine Dobrote. Jedini je način pokazati zube. Neka mi dragi Bog oprosti, ako ne idem Njegovim putem… I meni treba dati lekciju…

Da li je Bog stvorio okrutnost? Ili Čovjek? Jesmo li stvarno Njegova slika i prilika? Ili je to samo izreka koja služi za utjehu Čovjeka?

Mistici kažu da je naš najbolji učitelj, poprilični zlostavljač. Takav se pojavi u životu i ne izlazi dok ne naučimo lekciju.

Pitam se, tko je ovdje stvarni učenik, a tko učitelj? Ljudska priroda pomiješa uloge.

Istina i iskrenost su najbolja oružja protiv niskosti. Jer niskost nema pojma što su istina i iskrenost. Nikada to nije upoznala. Oružje koje ne poznaješ je oružje koje najbolje radi.

Zato, ostanimo dobri, iskreni i služimo Istini i Dobru. Dugoročno se isplati. Na prvu se čini kao gubitak i jest gubitak. Gubitak loših ljudi.

To je životni, dugotrajni dobitak.