A, heroji su.

Imaju tih i mek korak, ali odlučniji od bilo kojeg ratnika.

Baš se divim.

Ne trebaju im ovacije ni lovorike ni posebne zahvale. Bitan im je rezultat.

 

Pogledaju i tiho se udalje, zahvalni na tijeku događaja.

Koliko takvih ljudi stvarno susretnemo u životu? I kad ih sretnemo, primijetimo li ih?

Takve ljude možete prepoznati samo srcem i dušom.

Srce i duša imaju sva postojeća čula i detektiraju sve što je okom i uhom neprimjetno.  Prava je stvar.

 

U današnjem svijetu se ističu samo bučni, agresivni, oni koji se penju na društvenoj ljestvici, oni koji imaju materijalna dobra i oni koji obmanjuju s vanjskim sjajem.

To je sve prolazno.

Upale se kao šibica, izgore i ostane samo mali tanki, skvrčeni ugarak.

 

Pravi ljudi su skriveni. Oni znaju da se ide malim, tihim koracima.

Tako uđu u naše srce i obogate ga svjetlom.