Već jedno duže vrijeme razmišljam o uslugama koje nudim, o onome što osjećam kao svoj poziv, čemu sam se posvetila cijelim svojim bićem… Razmišljam o tome što mogu garantirati da svojim uslugama rješavam. Razgovarala sam o tome i s nekim ljudima koji su koristili moje usluge.

Kad bih recimo u svojoj djelatnosti (kako je to i bilo prvotno u planu) imala i pletene/šivane proizvode, imala bih nešto opipljivo za što bih mogla reći kakve je kvalitete materijal, izrada i čemu proizvod služi. Služi li kao odjevni predmet, modni dodatak ili nešto treće.

Kod usluga koje su bazirane na znanju i vještinama koje imam u području ponašanja, emocija, misli, podsvijesti, energije… malo je teže odrediti i specificirati koji pomak u podsvijesti će dati koji točno rezultat i nakon koliko vremena. Mogu li garantirati da ćete pronaći partnera svog života/dobiti na lotu/ozdraviti od bolesti/riješiti se nečega što već dugo želite riješiti? Ne smatram da mogu 100% garantirati, niti smatram da je tako nešto moja odgovornost.

Bilo je slučajeva da su se nakon rada sa mnom ljudi riješili alkoholizma, uvelike smanjili depresiju, da su se partnerski odnosi produbili i dobili novu kvalitetu, da su neke žene brzo nakon tretmana ostale trudne i rodile zdravu djecu (a već su imale (mnogobrojne) pobačaje), da se neke životne situacije doživljavaju na drugačiji način i s manje stresa…

No, mogu li reći da je to 100% zasluga suradnje tih ljudi sa mnom kroz usluge koje nudim? Ne bih se tako nešto usudila reći, jer rezultati su na kraju posljedica i tretmana i odluka koje osoba donosi za svoj život nakon tretmana (i odluka koje je donosila prije tretmana) i ostalih čimbenika koje je sve teško pobrojati, a još teže generalizirati. I definitivno znam da je rad sa mnom rezultatu nekako pridonio, bio je pomoć da se kockice unutar osobe poslože na pravo mjesto, a onda te unutarnje promjene u većoj ili manjoj mjeri, brže ili sporije prate i vanjske promjene.

Mnoge promjene u početku su suptilne. I kada sam ja bila ona koja je na mjestu korisnika, a netko drugi na mjestu praktičara/terapeuta, nakon tretmana osjetila sam pomake unutar sebe koje nisam znala definirati i jasno odrediti. Samo je bio neki nejasan osjećaj promjene, većeg mira i veće jasnoće. Nakon toga sam zamjećivala i neke pomake u fizičkoj realnosti (kao npr. smirivanje situacije na poslu koja je bila goruća više od tjedan dana i koja se slijedeći dan nakon tretmana samo odjednom smirila na način da je više nitko nije niti spominjao, kao da se nikad nije ni događala). Zapitala sam se ima li to veze s pomacima koje sam napravila unutar sebe, ali nisam mogla sa sigurnošću reći da je to rezultat jedino toga što sam otišla na tretman i na tretmanu doživjela unutarnje pomake te veliko emocionalno i energetsko olakšanje. Bi li se isto dogodilo i bez toga? Možda bi, možda i ne bi. Zapravo nikad neću saznati.

Kako sam sve više imala iskustva u dubokom radu na vlastitoj podsvijesti i energetskim blokadama, tako su te suptilne promjene bivale sve opipljivije, sinkroniciteti i čudesna rješenja nekih situacija postajala su češća, ali opet ne mogu reći da je to rezultat samo tog mog rada. Jer nakon takvog rada dođe mnogo životnih situacija u kojima kao da nas Život iskušava – hoćemo li odlučiti isto kao prije ili ćemo odlučiti drugačije, izaći iz svojih sigurnih zona?

Ako nakon tretmana ne uslijede svjesne odluke o promjeni svojih akcija, osvještavanje izbora koje činimo tijekom dana, promjene u načinu razmišljanja i doživljavanja emocija, onda se mnoge energetski napravljene promjene tijekom tretmana mogu baciti u vjetar i stari obrasci će se brzo i s lakoćom obnoviti.

S druge strane, postoji nešto i što se zove sazrijevanje. No bi li moje sazrijevanje bilo isto i bez svog toga učenja i rada na sebi? Nisam baš sigurna, ali opet nemam drugu sebe koja je sazrijevala bez učenja i rada na sebi za usporedbu. Drugi ljudi mi također nisu baš neka usporedba, jer se u te usporedbe uključuju i drugi čimbenici koji utječu na brzinu i intenzitet promjena – geni, obiteljska okolina, životno okruženje, način života, ekonomske prilike, stupanj obrazovanja, vrsta obrazovanja itd.

No, kada razmislim još malo o svemu tome… Neke promjene koje sam godinama pokušala postići kroz različite akcije, nisu se događale, ma koliko god se ja trudila ili su se događale, ali se nisu dugo zadržavale u mom životu.

Primjer toga mi je tjelesna masa. Nekoliko puta tijekom života mijenjala sam prehranu, bavila se različitim tjelesnim aktivnostima kako bih smršavila. No nisam bila baš uspješna, osim prije vjenčanja, kada mi je to zaista bio top prioritet. I otprilike dvije godine nakon vjenčanja, vratila sam se na kilažu od koje sam i krenula. I u jednom trenutku, kada mi to uopće nije bilo važno, spontano sam promijenila prehranu (ali ne onako da se držim nekih restrikcija i onoga što negdje piše, nego kako mi paše) i prije malo više od godinu dana samo sam počela primjećivati kako se ujutro budim mršavija nego dan prije, pa drugi dan deblja nego dan prije i tako se to izmjenjivalo, dok nisam shvatila kako stanem u odjeću u koju neko vrijeme nisam stala. Što se tiče tjelovježbe, nisam baš pretjerano aktivna, tako da to ne mogu prepisati tome (iako manjak tjelovježbe definitivno nije nešto s čime se hvalim, to je nešto što bi bilo dobro u mom životu dodati). I mogu li mršavljenje 100% pripisati radu na sebi? Ne mogu. Utjecala je prehrana, manje stresa… No, što je potaknulo spontanu promjenu prehrane i manje stresa? Rad na sebi, sazrijevanje, sve po malo?

I na kraju svega što sam napisala… Smatram li svoj rad (i rad drugih koji se bave sličnim pozivom) zaista korisnim i nečim što pomaže? Apsolutno da. No, mogu li nešto 100% garantirati kao posljedicu tog rada? Ne baš.

Ja sam u tom slučaju karika koja, u suradnji s osobom u tretmanu, pomaže i podržava raspetljati unutarnji čvor podsvjesnih i energetskih blokada, obrazaca i trauma. To otpetljavanje događa se u duboko opuštenom stanju na način da postavljam prava pitanja, a osoba na njih pronalazi odgovor unutar sebe. Kad čovjek tako dođe do odgovora, stvari sjedaju na svoje mjesto, osjeti se olakšanje, drugačije se gleda na situaciju, dolaze ideje i rješenja za neke situacije, javlja se opuštenost tijela, često se čovjek i bolje naspava zbog svega toga. I kad čovjek osjeti olakšanje unutar sebe, onda kreće u život s iskustvom olakšanja, s iskustvom ponosa na sebe, iskustvom osnaženosti… što sve doprinosi mislima i emocijama koje se iskušavaju i koje motiviraju drugačije odluke i akcije, a onda drugačije odluke i akcije omogućuju drugačije iskustvo vanjske realnosti.

Može li to bez tretmana? Možda može. No, ako niste bili na tretmanu, živite li ikakve promjene u vanjskoj realnosti? Ako s lakoćom mijenjate svoju realnost i unutrašnja stanja, onda definitivno možete bez tretmana. Ako želite neku promjenu, radite svašta da je ostvarite, a ona se ne događa, onda je tretman nešto što vrijedi staviti kao jednu kariku u lancu promjene kojoj težite.