Neki od vas možda osjete strah kada im netko spomene rad na podsvijesti. Neki se boje saznati što sve nose u sebi, a neki se boje da će u vanjskoj realnosti izgubiti neke stvari/osobe za koje su vezani (o kojima su ovisni) kada naprave promjene na svojoj podsvijesti.

Svatko ima pravo izabrati strah i na temelju straha odlučiti da neće raditi na svojoj podsvijesti. No, koje su moguće posljedice toga? Od kuda uopće taj strah i čemu taj strah služi?

Slično sam se i ja osjećala prije intenzivnijih edukacija iz theta healinga. Bojala sam se da će moj brak puknuti, da ću izgubiti ljude koje volim i sl. No, usprkos strahu otišla sam na edukacije i ništa od toga se nije dogodilo. Dapače, brak je postao kvalitetniji i upoznala sam mnoge divne ljude. Moj strah bio je odraz moje identifikacije i ovisnosti o realnosti koja je meni predstavljala poznatu zonu. Taj strah nije bio strah koji čuva moj život, već strah koji me drži dalje od života. To je bio naučeni i programirani strah iz  moje podsvijesti. Zato, ako osjetite strah od same pomisli da radite na svojoj podsvijesti (kroz koju god tehniku), predlažem da sjednete sami sa sobom, zatvorite oči, nekoliko minuta duboko dišete, u sebi pronađete strah i porazgovarate s njim. Pitajte ga zašto je ovdje, čemu vas uči, što želi od vas, čemu vam služi… Pitajte ga što god želite.

Iz moje sadašnje perspektive, bojati se vlastite podsvijesti je ludost. Zašto? Jednostavno je. Vaša podsvijest je u svakom trenutku s vama. Vaša podsvijest u svakom trenutku kreira  vaš život bili vi toga svjesni ili ne. Nitko od nas nije odrastao u obitelji bez ikakvih problema. Ne postoji čovjek bez potisnutih emocija i ograničavajućih vjerovanja. I imate izbor sa svime time u svojoj podsvijesti ići kroz život i čekati kad će se koja blokirana energija aktivirati i izazvati dramu, patnju i tragediju u vašem životu ili imate izbor pozabaviti se sa svojom podsvijesti i takve postojeće i potencijalne situacije spriječiti, ublažiti, iscijeliti i transformirati.

Pokušat ću vam objasniti kako funkcionira pohranjivanje programa i emocija u podsvijest te kako to utječe na naš život.

U naš podsvjesni i nesvjesni dio sprema se sve što smo ikada doživjeli. Ako te doživljaje nismo propustili kroz sebe, ako smo se na bilo koji način s njima identificirali, potisnuli ih, racionalizirali, osuđivali, kritizirali, prosuđivali i sl., takvi doživljaji spremaju se u naš podsvjesni i nesvjesni dio u obliku loptica potisnute energije. Takve loptice imaju naboj i one samo prividno miruju u nekom trenutku života. Ako kroz određene životne situacije prođemo svjesno, bez potiskivanja, bez identifikacije, ako ih samo proživimo i propustimo kroz sebe, u našu podsvijest spremaju se memorije o tim situacijama, ali te situacije nemaju nikakav naboj. Niti su pozitivne niti su negativne. Jednostavno jesu, jednostavno su bile i prošle.

Kao male bebe nismo bili svjesni svog tijela. Sve oko nas bila je energetska juha i energije iz polja prihvaćali smo kao svoje, bez mogućnosti analize i kritičkog razmišljanja. Osim toga, genetskim putem, ali i putem energetskih obrazaca stvorenih unutar obitelji, preuzeli smo energetske otiske podsvjesnih programa, uvjerenja i emocija od članova svoje obitelji.

Kada se bebe suoče s boli i neugodom (psihičkom i/ili fizičkom), kad osjete obiteljsku neravnotežu i traume, stiskanjem mišića (mikrokontrakcijama) svog tijela ublažavaju bol i neugodu s kojom se nisu u mogućnosti nositi zbog svog razvojnog stadija. Te kontrakcije radi i naše astralno i eterično tijelo s ciljem da se ta energija koja nam uzrokuje bol stlači, zarobi u energetsku lopticu kako bi bol prestala. Tamo gdje u našem energetskom tijelu postoji bilo kakva blokirana energija, tamo ne teče životna energija koja u fizičkom tijelu omogućuje obnavljanje stanica, osjećaj da smo živi, kreativni, poletni… Drugim riječima, tamo gdje ne teče životna energija, tamo nastaju teškoće u funkcioniranju organa. Kada smo mladi, organi koji su u boljoj ravnoteži i protočnosti rade svoj posao, ali rade i dodatan posao kako bi svojim radom pomogli da cjelokupni sustav ostane u ravnoteži, bez obzira na neravnotežu u radu pojedinih organa i sustava. S vremenom, energija zarobljenih u loptice je sve više, životne energije sve manje u našem sustavu i zbog toga se u odrasloj dobi često aktiviraju bolesti koje možemo naći i u povijesti obiteljskih bolesti.

Nabijenih loptica blokiranih energija imamo jako mnogo i samo je pitanje vremena kad će se koja aktivirati i izazvati kaos u našem životu. Ako nešto ne riješite vi, prijeći će na vaše potomke (u tko zna kojem koljenu), kao što je s vaših predaka prešlo na vas.

Energija ne može biti zarobljena. Energija se mora kretati i ta blokirana energija u nama nema želju stajati na mjestu niti nam izazivati neugodu, bol i patnju. Ona samo želi biti ono za što je stvorena, samo se želi kretati, donositi nam određene informacije i lekcije za razvoj naše duše. Kad oslobodimo energiju iz pojedinih loptica, kad čujemo informacije koje nam nose, kad odlučimo to propustiti kroz sebe, tada cijelom svom biću (i svojim predcima i potomcima) radimo veliku uslugu jer nekim dijelovima nas ponovno može poteći životna energija, energija koja omogućuje ravnotežu, zdravlje, iscjeljenje…

I u cijeloj toj priči zapravo nema mjesta krivnji niti strahu. Svi smo radili najbolje kako smo znali, u skladu s vremenom, u skladu sa svojom razvojnom fazom i u skladu sa kolektivnom svijesti nekog razdoblja. Tako su radili i naši roditelji i njihovi roditelji. U cijeloj priči samo postoji pitanje želite li preuzeti odgovornost za svoj život i dati si priliku živjeti život bez da vam život kreira ranjena podsvijest ili želite nastaviti živjeti kako živite i dozvoliti vašoj ranjenoj podsvijesti da vam kreira život i patnju.

Što god odlučili, sve je u redu.