Ljudi bezglavo jurišaju šoping centrima, tražeći poklone po povoljnim cijenama, jer, ruku na srce, za većinu običnog puka, vremena su prilično teška, a životni smisao ključ je ljudskog postojanja. U cijelom tom ludilu zaboravljamo da u trenutku kada čovjek smisao svojega postojanja usmjeri na materijalno, on gubi svoju povezanost sa svetosti života i sa Stvoriteljem i postaje izgubljen, a rezultat je – neispunjenost i patnja.

Većina ljudi živi u ogromnom strahu, strahu od neimaštine i bijede, gladi, raznih boleština, virusa (!), ratnih sukoba, prirodnih razaranja i katastrofa, a na kraju, svi strahovi proizlaze iz straha od smrti.

Uzrok svih strahova leži u odvojenosti čovjeka od Srca i njegovoj zarobljenosti umom koji je pun programa, od onih osobnih, do onih na globalnoj razini.

Srce ne poznaje strah, mržnju, niti bilo kakvo zlo. Svo zlo rezultat je straha i lažnog ega. Ljudi srca nisu podložni takvim programima i ovaj svijet opstaje zahvaljujući onima koji su ljubav u ljudskom obličju.

Zatvorimo li oči i zagledamo li se u svoje nebo, u to prostranstvo svojeg nepokolebljivog duha, u vatru svojeg srca, vrlo lako prisjetit ćemo se toga tko smo i odakle smo došli. Kada nam se to dogodi više nikada nećemo pristati ni na što drugo što nije nebesko i što ne dolazi kroz srce.

Život iz srca najviši je oblik življenja. To je izvor vječne, duboke, unutarnje radosti i svijesti o stvarnoj prirodi života što nije nužno povezano s prolaznim okolnostima, mislima ili osjećajima.

To je život koji se nipošto ne živi tek iz puke emocije.

To je život koji se autentično živi iz višeg sebstva, iz naše unutarnje mudrosti.

Život iz srca je život iz božanske svijesti, iz frekvencije koja se može objasniti tek onda kada se spozna i kada se naše fizičko tijelo preda čistom iskustvu života.

Ta božanska frekvencija, skladna je i ljubavna, mudra i tolerantna, slobodna i podržavajuća i svjesna viših dimenzija postojanja na spoznajnoj, a ne na intelektualnoj razini i osjeti se iz svega što jesmo.

Ona zrači, govori i živi kroz nas. Ona je istinski dodir duhovnosti. Sve ostalo su priče uma. Konstrukcije.

Živjeti iz srca znači biti svjestan stvarne svetosti u sebi i prepustiti joj se da nas vodi.

Takav život ne podliježe uzdizanju uloga pobjednika ili gubitnika, bogatih i siromašnih, sretnih ili nesretnih, radosnih ili tužnih.

Svaka naša potreba da govorimo o sebi ili nekom drugom kao pobjedniku ili kao gubitniku govori nam da živimo iz uma/ega, a ne iz srca.

Život iz srca podržava naš duh, a takav duh iscjeljuje naše tijelo i otvara naše srce.

Sve u nama i oko nas reagira na vibraciju, jer sve je energija.

Kada živimo iz srca, mi živimo vibraciju viših vrijednosti, a takva vibracija miluje i razgaljuje naše tijelo, dok ga vibracija uma/ega koja je kao takva kritička, stroga i podložna ograničavajućim uvjerenjima, dovodi u stanje stresa, nemira, napetosti, krivnje i nemogućnosti da se opusti i zablista svojom istinskom svjetlošću i snagom.

Život iz srca teče od unutra prema van i u takvom životu prepoznajemo darove duha i stapamo se s njima, bez obzira dolaze li kroz naše tijelo, našu inspiraciju i/ili kroz naše stapanje s okolinom.

Sve su to oblici kroz koje osjećamo božansku svijest i kupamo se u njoj.

Transcedentirati se u srce, znači riješiti se starih paradigmi i programa što ponekad, iz perspektive uma/ega može djelovati zastrašujuće, jer nam um/ ego sugerira da u tom slučaju ostaje bez poznatog uporišta, bez okvira unutar kojeg se smjestio.

Taj okvir ima određena pravila, svoj sustav mišljenja i djelovanja, svoju viziju dobrog i lošeg, svoju varljivu sigurnost, uslijed čega čovjek u umu dobiva osjećaj da ima kontrolu.

Život iz srca nepregledno je prostranstvo mogućnosti, u kojem nema okvira, kontrole, a niti ustaljenih paradigmi.

Život iz srca podrazumijeva priznavanje slobodne volje što istovremeno znači i preuzimanje odgovornosti. Isto tako, život iz srca, budući da je utemeljen na spoznaji čiste bezuvjetne ljubavi, potpuno briše priče ega o ljubavi. To također može značiti da se moramo kao ljudska bića podesiti na potpuno novu priču o ljubavi, drugačiju od one iz ega, a to za onoga tko je zarobljen u umu i nije baš jednostavno.

Jednostavno ili ne, kada spoznamo da svi blagoslovi koji nam dolaze u život, dolaze kroz srce, vrijedi truda.

Ti blagoslovi ne služe i nikada nisu služili samo nama osobno. Oni se pojavljuju kroz nas kako bi nam svima potvrdili Put Ljubavi kojeg se prisjećamo i kojega, zapravo, nikada nismo zaboravili.

Put srca jedinstven je put života koji svjedoči da je ovo naše putovanje izvorno i prvotno zamišljeno kao igra ljubavi kroz radosnu rapsodiju otvorenog srca i zato ne gubite vrijeme i – otvorite širom svoje srce i zaplešite ples svojega života!