Svi mi imamo nekoga koga više nemamo. Nekoga tko je nekoć bio naš suputnik, prijatelj, drug, a sada se preselio u neki drugi svijet. Imaju neke nevidljive niti koje nas u nekom trenutku spoje s tim ljudima. Pažnja. Poštovanje. Ljubav. Onda ti ljudi odu i više ih nema. 

Ali, te niti i dalje ostanu i vuku nas k njima. I njih k nama, ali se ne vidimo. Ne čujemo. Ne dodirujemo. Znamo da su tu, jer osjećamo to duboko u sebi.

Ima neki trag koji ostane u srcu kada odu ljudi koje voliš. Trag kojeg više ništa ne može izbrisati. Shvatiš koliki si blagoslov u životu imao poznavati te osobe. 

Biti u njihovoj blizini. Sada su oni iza one granice. Granice dvaju različitih svjetova. Možda osjećaju oni i dalje tvoju ljubav? I blizinu? 

Ruke se ne mogu spojiti. Riječi se ne mogu čuti. Pogledi se ne mogu susresti,. ali srce i dalje kuca. Tvoje za njih. I njihovo za tebe.