Ulazak u meditativna stanja polira našu svijest na način da se između ostalog otvaramo za prostor jasnoće.
Taj prostor ne omogućava samo lakše prepoznavanje, a potom i otpuštanje onog što više nije usklađeno s nama, donošenje životnih odluka koje vode u smjeru sklada, povezivanje s unutarnjom istinom i veću svjesnost oko samih životnih tokova, već nas otvara i za više ljepote i divote oko nas.
U stanjima jasnoće koja je rezultat proširene svijesti čini se kao da nam je netko obrisao prozor kroz koji promatramo svijet. Tad posvuda vidimo izvornu ljepotu Života.
Popodne sam, a nakon dva dana bivanja u meditativnim stanjima, prilikom tečaja koji sam vodila, osjetila snažni unutarnji poziv da se biciklom provozam gradom te pojedem sladoled na jednom divnom mjestu.
Obično nakon takvih vikenda odlazim u šumu ili prirodu, ali ovog me puta baš pozvao moj grad.
Kao da smo jedno drugo trebali da razmijenimo neke kodove.
Osjećaj je bio nevjerojatan.
Grad koji i inače osjećam i volim, ovog je puta toliko okupao moju pažnju divotom da sam nekoliko puta zastajala i silazila s bicikla kako bih dublje proživjela pojedine prizore ili napravila poneku fotografiju.
Imala sam osjećaj da sam se upravo sad rodila i kao dijete puno divljenja doživljavam svijet oko sebe.
Sjedeći ispred slastičarnice u Martićevoj, sladoled od kruške i maline koji sam potpuno prisutno jela bio je toliko ukusan da sam pomislila kako je to zasigurno najbolji sladoled koji sam u Životu kušala.
Boje su bile jarke. Sunce opijajuće, a meko.
Cijeli se eter doimao izmijenjenim. Putem kući, dočekalo me je kino na otvorenom.
Ono je jedna od najdivnijih manifestacija moje rane mladosti. Sve ovo je još jedna potvrda onog dobro znanog kozmičkog zakona:
“Kako unutra, tako i vani.”
Namjeravaj Dušu u mir, sklad i Ljepotu i takav ćeš svijet susretati. Ljubim Te.
