Ne tako davno, vjerovala sam kako mogu kontrolirati svoj život. Vjerovala sam kako ću radom na sebi jednog dana postići da će mi život izgledati baš onako kako želim, da će biti bez problema/izazova, stresa… Ali to se ne događa.

I što više životnog iskustva imam, to mi je jasnije da je takvo vjerovanje zapravo bijeg od stvarnosti, bijeg od Sebe, samozavaravanje i uzaludni pokušaj ukalupljivanja nečega što se ne može niti ne treba ukalupiti. Ono što je zanimljivo u svemu tome je to da što se manje trudim kontrolirati život, to se životne situacije čudesnije i brže rješavaju, a s druge strane sve ih manje uopće i doživljavam kao nešto što „moram“ riješiti.

I onda ispadne da što se više prepuštam tijeku Života, da to više imam kontrole nad svojim životom, no… Ovdje dolazi pitanje: „Što kontrola i imati kontrolu zapravo znači?“

I čitam sad neke definicije kontrole i malo je reći da mi se mozak malo izbacio iz dobro poznate ravnoteže (ili možda neravnoteže koju doživljavam kao ravnotežu jer zapravo ne znam što znači ravnoteža? – i to je pitanje za razmisliti).

Ono kako sam kroz život naučila shvaćati kontrolu i imati kontrolu zvučalo je otprilike ovako:
Kada se ponašam ovako i ovako, pred tom i tom osobom, mogu očekivati to i to. Ako želim nešto dobiti od te osobe ili se izvući od onoga što ta osoba traži od mene, moram napraviti to i to, razgovarati s njom na taj i taj način.
Ako želim biti u Božjoj naklonosti, onda moram redovito ići na misu, redovito moliti, ispovijedati svoje grijehe, možda čak i trpjeti nepravdu, žrtvovati se za druge i onda će me Bog nagraditi.
Ako želim u životu ostvariti/imati to i to, onda moram raditi to i to, razmišljati na takav i takav način, odricati se ovoga, uvoditi ono i onda će biti onako kako ja to želim.

Ne znam kako je kod vas i ne moram znati kako je kod vas, no bilo bi mudro da vi znate kakva je situacija sa shvaćanjem te riječi u vašem životu.

Idemo vidjeti na kakve definicije sam naišla:
Na Hrvatskom jezičnom portalu piše da je kontrola „ukupnost uvida i praćenja činjenica i stanja oko jedne osobe, pravne osobe i pojmova u društvu i prirodi (med. ići na kontrolu; provoditi kontrolu); nadzor, pregled, provjera.“

Na stranici enciklopedija.hr piše ovako: „(franc. contrôle: nadzor, upravljanje), pomno praćenje stanja, provjera, pregled (kontrola vida); vlast nad nekim ili nečim, nadzor (kontrola osjećaja).“

I što me u čitanju ovih definicija opalilo kao grom iz vedra neba u usporedbi s onim kako sam do sad doživljavala riječ kontrola?

Prvo što mi upada u oči je to da je u mom dosadašnjem shvaćanju te riječi kontrola zapravo značila da na temelju prošlih iskustava pretpostavljam i očekujem buduća iskustva, a sadašnje iskustvo pokušavam uklopiti u ta moja očekivanja, koja zapravo nisu stvarnost nego iluzija u koju želim vjerovati.

Drugim riječima rečeno, pokušajima takve kontrole izbjegavala sam biti u ovdje i sada, jer je ovdje i sada nešto što mi se ne sviđa. To što mi se ne sviđa ne rješavam na način da otvorenog uma promatram sve što se u sada i ovdje nalazi te informacije sadašnjeg trenutka koristim kako bih našla rješenje za ono što mi predstavlja neki životni teret. To što mi se ne sviđa pokušavam riješiti tako što odlazim u prošlost tražeći slične situacije, načine na koje sam ja ili netko iz moje okoline riješio slične situacije, a onda te načine pokušam preslikati na trenutnu situaciju pokušavajući doći u budući trenutak koji sam iskonstruirala u svojoj mašti, koji sam preslikala iz filma/knjige u svoja nadanja, želje i očekivanja ili koji sam pokušala preslikati iz tuđeg života u svoj.

I kad tako sagledam stvari, postaje mi jasno zbog čega sam toliko često unutar svoje kože doživljavala taj neki užas, nemir, neugodu, potrebu da bježim ili se borim, a da zapravo ni sama nisam sigurna s čime se borim ili od čega točno bježim. Postaje mi i jasno kako sam mnogo toga što mi se događalo, što se događa i što sam željela da se događa nepotrebno povezivala i poistovjećivala sa dokazom vrijedim li išta ili ništa (bilo sebi, bilo drugima, bilo Bogu).

I kad se sad vratim na definicije, u njima mi se ističu riječi „pomno praćenje stanja, ukupnost uvida, praćenje činjenica, pregled (kontrola vida), nadzor (kontrola osjećaja)“.

I zašto mi se to ističe u mom umu?
Pratiti stanje i činjenice, pregledati nešto i izvršiti nadzor/kontrolu nad nečim moguće je jedino u trenutku ovdje i sada.

Recimo… U 4. razredu osnovne škole prvi put sam na kontroli vida saznala činjenicu da je tadašnje stanje mog vida bilo oko -1 i nešto. Zbog praćenja znanstvenih i stručnih činjenica od strane drugih ljudi, za svoj problem dobila sam rješenje u obliku naočala sa staklima koja omogućuju da moj mozak vidi oštru sliku usprkos činjenici da fizičko osjetilo nije u svojoj ravnoteži i svom punom potencijalu.

Tijekom vremena činjenično stanje mog vida se mijenjalo na gore i sada već neko duže vrijeme stoji na – 3 i nešto. I svaki puta kada sam dobila novu dioptriju dobila sam rješenje u obliku naočala i/ili leća koje odgovaraju mom trenutnom činjeničnom stanju i spoznajama o korekciji vida koje su do sada poznate (i na koje sam pristala). Rješenje u tom slučaju nikada se nije odnosilo na neku situaciju iz moje prošlosti niti nisam bježala od činjenične situacije, već sam prihvatila da trebam nova stakla/leće te se prilagodila drugačijim potrebama svog osjetila vida. Nisam patila jer vid nije onakav kakav je bio u 1. razredu osnovne škole ili vid nije onakav kakav ima neka moja prijateljica kojoj ne trebaju naočale. Prihvatila sam svoje trenutno stanje i rješenja koja se nude u ovdje i sada te koristila isto rješenje tako dugo dok je odgovaralo na trenutno stanje vida. Kad to rješenje više nije odgovaralo trenutnom stanju vida, prihvatila sam novo rješenje. To također govori o prihvaćanju mogućnosti da će se stvari kad-tad ponovno promijeniti. Nije bilo borbe ili bijega zbog te mogućnosti.

Pogledajmo sad kontrolu osjećaja iz kuta gledanja u sada i ovdje. Nadzor/kontrola osjećaja u tom slučaju znači biti prisutan ovdje i sada te promatrati, skupljati informacije o tom osjećaju te vidjeti kako na najbolji način možemo surađivati s tim osjećajem, što nam taj osjećaj govori, što bismo najradije napravili zato što primjećujemo taj osjećaj?

U staroj verziji shvaćanja kontrole primijetila bih osjećaj i ako nije ugodan, napravila bih sve samo da ga više ne osjetim, borila bih se s njim ili ga potisnula, a ako je ugodan napravila bih sve samo da ga što duže zadržim u životu i opet bih se borila s njim ili ga potisnula na neki drugi način. I koji god osjećaj bio, uglavnom sam ga izbjegavala prirodno i slobodno iskazivati onako kako mi je u tom trenutku došlo, već sam ga iskazivala onako kako sam mislila da je društveno poželjno i zbog čega neću imati nepotrebnih problema i razgovora s odraslim ljudima s kojima mi se nije baš razgovaralo.

U novoj verziji shvaćanja kontrole to više znači prihvaćanje osjećaja bez obzira je li ugodan ili neugodan, prihvaćanje da on neće trajati zauvijek, da ne mogu napraviti ništa da ga izbjegnem ili na silu zadržim u životu… To bi značilo da mi trenutni osjećaj govori nešto što je povezano s mojom percepcijom trenutne situacije i da sa sobom nosi i rješenje, a do rješenja mogu doći samo ako uđem s njim u komunikaciju, ako ne bježim od njega i ako se s njim ne borim. I upravo zbog toga Život se čini čarobniji, protočniji, radosniji i lakši…

Težina života proizlazi iz borbe ili bijega od svega što se nalazi sada i ovdje, zbog neprihvaćanja Života i pokušaja njegovog ukalupljivanja u naše želje i očekivanja bez da se pitamo od kuda dolaze te naše želje i očekivanja.

Propitkivanje značenja riječi, vlastite percepcije, odnosa koji imamo sa sobom (i svijetom) u današnje vrijeme su jako vrijedne vještine. One omogućuju izlaženje iz uloge žrtve, izlaženje iz podsvjesnih petlji koje se još uvijek vrte u razdoblju našeg djetinjstva i koje prečesto nemaju veze s funkcioniranjem odraslih ljudi.

Ukoliko želite razvijati ove vještine, to možete na mnogo načina, no svaki način uključuje učenje, odbacivanje onoga što smo do sad naučili, a više nam ne služi, uranjanje u sebe te treniranje drugačijeg načina percipiranja, doživljavanja i reagiranja na sebe i svijet oko sebe. Neki od mogućih načina su theta tretmani, analiza snova te razvijanje i njegovanje unutarnjeg mira. Za više informacija o navedenim uslugama i termine rada možete se javiti na putpjesmesrca@gmail.com, na broj mobitela 098 956 8479 te u privatne poruke na FB stranici Put Pjesme Srca.