Na svakom “ćošku” ispada savjet i preporuka “voli sebe”. Otprilike je jasno što se s tim želi reći, ali još uvijek to ljudi doživljavaju kao neku vrstu sebičnosti, egocentričnosti i egoizma. Što uopće znači voljeti sebe? To uopće nije lako i jednostavno. Kako se zavoljeti?

 

Da bi to uopće shvatili, treba prvo shvatiti što znači ne voljeti sebe. Mnogi ljudi sami sebe ne vole, sumnjaju u sebe, misle da nisu dovoljno dobri i da nisu zaslužili život koji žele. Ne voljeti sebe znači ograničenost, zarobljenost, vezanost za situacije, ljude ili stvari. Ne voljeti sebe znači očekivati od drugih ljudskih bića da čine i govore stvari koje mi želimo.

 

Ne voljeti sebe znači odreći se vlastitih snova, slušanje drugih ljudi kako i što moramo. Ne voljeti sebe znači autodestrukcija, uzaludno žrtvovanje: činiti za druge stvari koje oni mogu sami, ali su lijeni, egocentrični i napuhani. Ne voljeti sebe znači ne činiti ništa za sebe i sebe stavljati, ne čak u drugi plan, nego treći, peti ili stoti.

 

Dok ne volite sebe, u vašem je životu puno ljudi koji sebe ne vole, na vas se lijepe ljudi koji se žele dokazivati pred drugima, koji gaze po drugima, da bi došli do vlastitog cilja. Kad sebe ne volimo, od nas doslovce bježe oni koji su spoznali ljubav prema sebi. Kad sebe čovjek ne voli, često se služi pokvarenostima, prevarama i krađama u raznim oblicima. To može biti samo krađa energije, trošenje tuđeg vremena, ali to je jednako protuzakonito kao i fizička krađa. Samo što se, u ovom slučaju, krše kozmički zakoni, a ne zemaljski.

 

Ako se nakon nekog razgovora, osjećamo iscrpljeno, jadno ili čak istraumatizirano, to znači da smo dozvolili da nam netko crpi energiju. Voljeti sebe znači staviti zaštitu od energetskih vampira, maknuti se od onih koji su gladni tuđe životne energije. I time im činimo kozmičku uslugu: kad ostanu bez izvora izvana, velike su šanse da napokon počnu tražiti izvor u sebi. Doduše, vrlo će često, samo potražiti drugu žrtvu, ali to su onda lekcije za druge.

 

Ako činimo stvari za druge ljude, a njihov zahtjev nije izašao iz srca i nije za dobrobit te osobe i za najviše Dobro, onda isto ne volimo sebe. Jer voljenje sebe aktivira “radare” koji će nam jasno ukazati da ne činimo za najviše Dobro. Zanimljivo je da ljudi koji sebe ne vole, često su izuzetno sebični ljudi. Jer kroz sebičnost kompenziraju nedostatak ljubavi u sebi.

 

To su ljudi koji puno raspravljaju, pokušavaju mijenjati uvjerenja i mišljenja drugih ljudi. Ljudsko biće, koje voli sebe, je svjesno da se ne mogu promijeniti druge osobe, njihov “mindset” i njihova uvjerenja. Kad čovjek voli sebe, uranja sa zadovoljstvom u svoja razmišljanja, prosuđuje vlastita uvjerenja i odlučuje sam, hoće li biti dosljedan svojim uvjerenjima ili će razmatrati druge mogućnosti.

 

Osobe, koje ne vole sebe, čvrsto se drže za vlastita uvjerenja, kao “pijan plota”, to su im neka vrsta uporišta i smjerokazi u životu. Takvi se ljudi boje drugačijeg i novog. Vole biti u sigurnoj, poznatoj sferi. Ne žele se izgubiti, ne žele gubiti, iako to može biti za njihovo dobro. Ljudsko biće koje voli sebe, ide hrabro u promjene i nove sfere, jer vjeruje u sebe i zna da ga sam Život voli i pružit će mu dobre mogućnosti.

 

Nevoljenje sebe je toliko apsurdno, da sadrži elemente tvrdoglavosti, nepokretnosti, sebičnost, sljepoću nad sobom i drugima, izostanak hrabrosti, oprečno tome: nametljivost i pokušaj dovlačenja drugih ljudi u svoj tabor. Takvoj je osobi vrlo važno da ima podršku od okoline. Ljudsko biće, koje voli sebe, ne treba skupljanje ljudi oko sebe, može samo donositi odluke, cijeni samoću i slobodu… Istovremeno, takva osoba, bez greške, privuče druge ljude, koji će je podržati i dati od sebe dobru energiju. Tu se događa i svojevrsno zajedništvo, koje krasi tolerancija, dobra namjera bez prisile i ono najvažnije: ljubav, čovjekoljublje.

 

Koliko volimo sebe, to nam je lakše u životu. Teže zadatke rješavamo s više entuzijazma, volje, vjere i nade. Sistem ogledala: ako se sukobljavamo s ljudima, ako nam ide sve u krivom smjeru i nezadovoljni smo, trpimo nedostatak ljubavi i poštovanja od svoji bližnjih, ako trpimo izostanak unutarnje radosti, onda je sigurno da ne volimo sebe.

Ako se volimo na zdrav način, probleme i poteškoće rješavamo s radošću, ako smo okruženi ljudima uz koje se dobro osjećamo, čak i u nekom konfliktu, ako se odlično osjećamo u trenucima samoće, ako kontroliramo misli i znamo se nositi s emocijama, čitajući što one znače, onda imamo ljubav prema sebi.

 

Ljubav prema sebi znači da znamo voljeti i druge ljude i da znamo prepoznati mnoga lica Ljubavi. Ovo je samo dio, koji sam pročitala s vlastite kože u desetljećima kad nisam voljela sebe. Onda kada nisam vjerovala sebi. Još imam posla sama sa sobom napretek i radujem se tome. Svaka ta radost mi govori da sam na dobrom putu. Odustajanja nema.

 

Odustajanje od sebe je izostanak ljubavi prema sebi. A ja sam odlučila voljeti i biti voljena. Ruku na srce, već to i jesam