Možda poznajete osobe (ili ste nekad sami takvi), koje pričaju o nekoj svojoj životnoj situaciji, drami/tragediji koju proživljavaju, kako govore da za to ne postoji rješenje, kako je to najgore što im se moglo dogoditi… I vi slušate tu osobu i iz vaše perspektive to ne izgleda tako strašno i vidite nekoliko mogućih rješenja situacije. Ukažete na ta moguća rješenja, ali osoba tvrdi kako vi ne razumijete kako se ona osjeća i da to sigurno nije rješenje za njenu situaciju.
Imam prilike slično prolaziti sama. U ovom slučaju – ja sam ta osoba koja ne vidim rješenje i kad to malo promotrim iz “ptičje” perspektive, zapravo je jako zabavno i poučno to prolaziti. Zašto? Zato jer imam priliku spojiti sva znanja i vještine koje sam stekla s vlastitim iskustvom i tako uistinu shvatiti što se događa u pozadini tog iskustva.
U pozadini se nalazi program iz podsvijesti koji se pokrenuo zbog nekog vanjskog okidača, a okidač može biti doslovno bilo što. To je kao kad na desktopu računala napravite dvoklik mišem kako biste ušli u željenu aplikaciju/datoteku. I kad se ta datoteka otvori, slika na ekranu se mijenja i više ne vidite (samo) desktop, već vidite to što se nalazi u toj datoteci i tada to postaje vaša stvarnost. I nema veze što postoje stotine drugih aplikacija i datoteka u vašem računalu, vi gledate samo tu jednu koja vam je tada jedino važna i jedina koja postoji.
Nakon što uđemo u neki podsvjesni program i kad se s njim identificiramo, odnosno dozvolimo da on preuzme kontrolu nad nama, više nemamo sposobnost u istom trenutku promatrati vanjsku situaciju i ono što se događa unutar nas (nemamo sposobnost biti svjesni da je to samo jedna datoteka u našem računalu i da paralelno postoje stotine drugih koje trenutno ne koristimo te da postoje i tisuće drugih datoteka koje uopće ni ne postoje na našem računalu, ali negdje tamo postoje i moguće je doći do njih). Uđemo u tu neku datoteku i izgubimo se u njoj, a sadržaj te datoteke u potpunosti okupira sva naša osjetila, misli, emocije i doživljaje.
I kada dozvolim da me program preuzme, životna situacija se može činiti bezizlaznom. Tako dugo dok se identificiram s programom, baš mi ne koriste niti alati koje imam da to riješim sama, bez tuđe pomoći.
No, kada se odlučim sjetiti da je to samo program, tada mogu vidjeti što se zapravo događa – da se zapravo izvana ne događa ništa niti približno strašno kako je to u mojoj glavi, već život jednostavno teče – sunce izlazi, ptice pjevaju, ja dišem, nešto radim, odmaram, učim, sunce zalazi, spavam (i sve ono između što mi se događa, ali ništa strašno ni katastrofalno). Događa se jedino to da sam se identificirala s programom, da zbog tog programa stvarnost doživljavam izobličeno i suženo, a budući da u tom programu ne postoji rješenje koje mi možda nudi netko drugi, to rješenje automatski odbijam jer se ne uklapa u taj program podsvijesti. Rješenje za taj program s kojim sam se identificirala je virus koji ugrožava postojanje tog programa, a tko sam ja i kakav je moj život kad nisam u tom programu drame?
Veliko je olakšanje ići kroz život shvaćajući što se s nama zapravo događa, kako se to događa i kako si možemo pomoći. I tako dugo dok ne shvatimo što se događa, za nas ne postoji izbor, jer smo vjerni programu koji je krut, a nismo vjerni sebi. Kad smo vjerni sebi, ne postoji ništa što ne možemo promijeniti. Kad promijenimo svoju perspektivu neke situacije, mijenja se i cijela situacija. Iako je i to iluzija. Situacija je takva kakva jest, ali je mi uglavnom ne možemo doživjeti onakvu kakva jest jer se ta situacija izobličuje kroz prizmu podsvjesnih programa.
Ako želite na svojoj koži osjetiti kako je to promotriti neku situaciju iz “ptičje” perspektive, promotriti je bez identifikacije s njom i proširiti svoje razumijevanje sebe i svijeta oko sebe, javite se za individualan tretman…
S ljubavlju,
Rebeka
(09.06.2022.)
