Ima nekih koji će te pokušati promijeniti, ali ne daj se! Pokušat će ti skresati krila, ugasiti onu iskru života u tebi, ali odmakni se od njih. Govorit će o tebi da si ovakav i onakav i naći će ti stotinu mana.

Ne daj se obeshrabriti! Imaj svoj svijet i imaj svoj san! Bez obzira koliko malen, ali tvoj je. I nema potrebe da se uklapaš u tuđi. Znaš li što je sloboda? Sloboda je kada je tvoj put onaj put koji si sanjao, izabrao i pošao njime. Bez opravdanja zašto si ga izabrao.

Ne dopusti da glavni lik tvoga života bude mišljenje drugih. Ne troši riječi na one koji o tebi šire samo loše stvari. Ljudi koji su dugo bili u mraku, ne vole one koji su u svjetlosti hodili.

Nemoj da te umore padovi i posrtanja. Rane, izdaje i razočarenja koji su se jučer dogodili. Prošlost je nebitna, bitno je ono što ćeš učiniti sada. Zaslužuješ biti pored onih koji te poštuju, onih koji će biti tvoj vjetar u leđa. Živi život imajući na umu da se najbolje tek treba dogoditi.

Naučit ćeš jednu stvar. Mnogo puta nećeš čuti riječ „oprosti“. Povrijedit će te. Bezdušno. Hladno. I opet ponoviti to što su učinili. Bez riječi isprike. Znaka.  Morat ćeš dalje. Kako god bilo. Nauči tada ići naprijed s ranom u grudima. I nastavi živjeti kao da ništa nije bilo. Znam, nije lako. Ali samo se odmakni od onih koji su ti to učinili. Jer ući će u tvoj život ljudi koji će umanjiti ranu. Ublažiti bol. Jer su i sami prošli istu stvar. I znaju kako je to.

Ovaj svijet je pun ljudi koji povrijede, a ne znaju reći „oprosti“. Jer im to ništa ne znači. I prepun ljudi koji te rane zbijaju u sebe. Guše ih. I ne daju im vani. Tako malo treba. Da stvari dođu na svoje.

I da ovaj svijet bude manje bolno mjesto. Samo malo računa povesti o osjećajima. I svojim. I tuđim. Spustiti taj ego na zemlju. Jer, ništa ne daje. A, sve uzima. Kako god bilo, mnogo puta nećeš čuti riječ „oprosti“. Nauči na to!