Stari svjetski financijski poredak se ruši, ali pitanje je, tko gradi novi?, piše Andrija Klarić.
U ovom kratkom isječku Ivor Cummins govori o temi koja je možda najvažnija u cijelom razgovoru:
nastaje li pred našim očima novi financijski sustav — i koristi li se rat, kriza i kaos kao prijelazni mehanizam?
Prema Cumminsovu tumačenju, svijetom desetljećima nije vladao samo klasični vojno-industrijski kompleks. Danas u prvi plan sve snažnije izlazi novi sloj moći:
financijsko-industrijski kompleks — BlackRock, Vanguard, Silicijska dolina, transnacionalni kapital i strukture koje više ne razmišljaju u kategorijama država, nego globalne kontrole.
Stari model živio je od ratova, nestabilnosti, nafte, osiguranja, dugova i razaranja.
Novi model, prema ovoj tezi, želi nešto sofisticiranije:
stabilniji sustav, ali pod potpunijom financijskom i digitalnom kontrolom.
Tu se otvara neugodno pitanje:
je li rat na Bliskom istoku samo sukob država — ili dio šireg preslagivanja starog i novog svjetskog poretka?
Cummins objašnjava kako bi se stari centri moći mogli postupno uvoditi u novi model: dovoljno rata, dovoljno profita, dovoljno duga — ali s konačnim ciljem izgradnje drukčijeg, centraliziranijeg financijskog sustava.
Drugim riječima:
stari svijet ne nestaje zato što je izgubio apetit.
Nestaje zato što novi igrači imaju bolju tehnologiju, veći kapital i hladniju računicu.
Možemo se slagati ili ne slagati sa svakom tvrdnjom, ali pitanje ostaje:
kad se iza svake velike krize pojavi novi financijski mehanizam, novi dug, nova pravila i nova kontrola — smijemo li to još uvijek zvati slučajnošću?
